Srbijanski mediji u novogodišnjem su tonu objavili niz samohvalnih naslova poput „Gavran 145 postao svjetski hit” i „Svjetski vojni stručnjaci oduševljeni našom namjenskom industrijom”. Razlog euforije je objava da je borbeni sustav besposadnih letjelica „Gavran 145” – koji je Srbija u potpunosti dizajnirala i proizvela – službeno uveden u operativnu upotrebu Vojske Srbije.
Prema navodima iz Beograda, „Gavran” pripada novoj generaciji autonomnih dronova, a prate ga manje platforme nazvane „Vrabac” i „Komarac”. Time srpska industrija želi pokazati kontinuirani napredak u segmentu besposadnih sustava koji pokrivaju izviđačke i borbene zadaće.
U Hrvatskoj se takav razvoj promatra sa zabrinutošću. Stručnjaci podsjećaju da domaća znanja, posebno ona okupljena u splitskim istraživačkim timovima, već godinama ostaju bez jasne državne strategije financiranja i primjene. Dok Beograd slavi iskorak, Zagreb tek povremeno najavljuje natječaje koji rijetko prelaze razinu papira.
Iako konkretne tehničke specifikacije „Gavrana 145” nisu objavljene, srbijanske izjave o „svjetskom hitu” i „oduševljenim vojnim stručnjacima” dovoljno govore o ambiciji kojom službeni Beograd nastoji brendirati svoju namjensku industriju – i to u trenu kada se politika Aleksandra Vučića nalazi pod snažnim unutarnjim i vanjskim pritiscima.
Kontrast je time veći: susjedna država autonomno testira nove dronove, dok Hrvatska, unatoč talentu i dugogodišnjem istraživačkom radu, i dalje nema operativni sustav domaćeg podrijetla. U Splitu se godinama razvijaju prototipovi, no izostanak koordinirane potpore države gura projekte u zapećak.
Srbija je, čini se, „pretrčala” Hrvatsku na polju besposadnih platformi – Gavranima, Vrapcima i Komarcima – dok domaće institucije i dalje traže odgovor na najjednostavnije pitanje: hoće li Hrvatska ikada u potpunosti iskoristiti vlastito znanje ili će nastaviti zaostajati u utrci koju je nekad vodila?
