Višestruko nagrađivani splitski gitarist Srđan Bulat priredio je u župnoj crkvi u Lubenicama večer za pamćenje, izvodeći peti koncert 36. izdanja Lubeničkih večeri.
Publika je do posljednjeg mjesta ispunila kamenu crkvu na creskoj uzvisini, a Bulat im je uz izvanrednu tehničku preciznost ponudio i neobičan edukativni uvid u svaku skladbu: kratkim, često duhovitim uvodima objašnjavao je povijesni kontekst, predstavljao autore i dijelio osobne anegdote.
Na gitari zagrebačkog graditelja Želimira Severa program je otvorio pavanom „Lachrimae” renesansnog majstora Johna Dowlanda, a nastavio osmim etidom Giulija Regondija. Uslijedio je „Capricho árabe” Francisca Tárrege, djelo koje, kako je istaknuo, „spaja istok i zapad, a u religijskom smislu kršćanstvo, islam i židovstvo”.
Iz repertoara španjolskog romantičara Isaaca Albéniza izveo je „Asturias” i „Mallorcu”, pritom šaljivo pozvavši sve koji „imaju veze” na Mallorci da mu pomognu ostvariti želju da ondje jednom zasvira ovo potonje djelo.
Hrvatsku glazbenu baštinu predstavile su „Tri hrvatska plesa” Borisa Papandopula, a službeni dio koncerta zaključen je Piazzollinom „Primaverom portenom”. Gromoglasni pljesak izmamio je još dva dodatka: „Nocturno” Slavka Fumića i Bulatovu vlastitu skladbu „Smiraj”.
Umjetnikova kombinacija virtuoznosti i tople, nepretenciozne komunikacije osvojila je cresku publiku, dok je sam Bulat priznao da mu se dugogodišnja želja – nastupiti na Lubeničkim večerima – napokon ispunila.