Najava da će Skupština društva Uljanik Brodogradnja 1856 sredinom listopada raspravljati o proširenju djelatnosti na „proizvodnju i promet naoružanja, vojne opreme, oružja, streljiva te djelatnosti vezane uz eksplozivne tvari” zapalila je političku raspravu u Puli i Zagrebu.
Direktor Uljanika Samir Hadžić tvrdi da je riječ o stvaranju preduvjeta kako bi se brodogradilište moglo natjecati za gradnju dviju korveta koje Ministarstvo obrane planira nabaviti: „Državni novac koji ide u mornaricu mogao bi proći kroz hrvatska brodogradilišta, naše radnike, znanje i know-how.” Ističe da Pula ima dugu industrijsku i vojnu tradiciju te poručuje kako bi posao s korvetama donio transfer tehnologije i jačanje stručnih kapaciteta.
Saborski zastupnici IDS-a Dalibor Paus i Loris Peršurić nazvali su potez „nedopustivim” jer se, kažu, odluke donose netransparentno, bez znanja građana. Upozorili su da bi proizvodnja oružja pretvorila središte Pule u „legitimnu vojnu metu” te podsjetili da je grad u Drugom svjetskom ratu bio razoren upravo zbog vojne industrije.
S druge strane, istarski HDZ predvođen Antonom Klimanom podržava doregistraciju: „To je prirodni razvoj poslovanja i prilika za gospodarski rast i nova radna mjesta. IDS širi paniku govoreći o raketama i bombama.”
SDP-ova zastupnica Sanja Radolović zagovara gradnju obrambenih brodova, ali odbacuje proizvodnju oružja i eksploziva te traži od Vlade jasan i transparentan plan za prostor Uljanika: „To je pitanje gospodarske budućnosti grada.”
Gradska grupa Možemo! također podupire gradnju plovila „dual-use” namjene, koja bi omogućila korištenje europskih obrambenih fondova, ali se protivi otvaranju linija za oružje, streljivo i testiranje eksploziva. Upozoravaju da takva odluka mora proći javnu raspravu i da država ne smije prodati Uljanik privatnom ulagaču kojem bi proširenje pogodovalo.
Hoće li Uljanik dobiti posao gradnje korveta ili će Pula postati novi centar vojne industrije, odlučivat će Vlada nakon što Skupština poduzeća iznese svoje prijedloge. Dotad se u gradu sudaraju dvije vizije: povratak snažnoj brodogradnji ili strah od militarizacije srca Istre.