Splitski ribolovac (ime nije navedeno) i njegov sin pretvorili su običan popodnevni izlet u pravi mali spektakl, kad su s obale Marjana ulovili lignju kakva se rijetko viđa u plićaku.
Obitelj je, nakon jutarnje kave i dječakova treninga, odlučila „odraditi đir” po šumi Marjan, a zatim pokušati sreću u lignjolovu i sipolovu. More ih je dočekalo u savršenoj bonaci, „ka uje”, pa je tek sat i pol bilo dovoljno za prva tri ulova – tri sipe i dvije manje lignje.
Kad se ribolovac prebacio na vrh mula s većom dubinom i jačim kurentom, odlučio je zamijeniti sporotonuću skosavicu brzotonućim DTD Projectileom. Nakon još jedne sipe, uslijedilo je zatišje i razmišljanje: otići ili ostati. Instinkt mu je, kaže, govorio da pričekaju.
Odlučio je promijeniti crvenu varalicu narančastom i povući je dublje, uz samo dno. „Nakon dvadesetak minuta osjetim da mi je nešto lagano povuklo i pustilo. E ovo je sigurno lignja”, prisjetio se. Slijedi kratak, ali žestok okršaj: „Odjednom rola prozuji, pumpa ona ka luda. Uf, ovo je prava!”
Tada se uključuje i sin, kojemu otac nakon prvog ubrzanja iz role uzbuđeno dobacuje: „Velika lignja, sine, brzo po špurtil!” Nekoliko minuta borbe bilo je dovoljno da tandem izvuče „splitskog Krakena” na kamenitu obalu.
Dječakov urlik „Tata, slikaj me!” označio je kulminaciju veselja. Nakon obvezne foto-sesije, zadovoljna ekipa spakirala je opremu i otišla kući, zahvalivši se moru na, kako su rekli, još jednoj nezaboravnoj avanturi.