Split se suočava s naglim porastom zlouporabe sintetičkih stimulansa među maloljetnicima, upozoravaju stručnjaci. Dok su klasične „ulične” droge poput heroina gotovo nestale s gradske scene, amfetamin – kolokvijalno poznat kao „speed” – postao je prvo eksperimentalno sredstvo za uzbuđenje i energiju.
Prema najnovijem Europskom istraživanju o uporabi droga među učenicima (ESPAD), oko 16 % hrvatskih srednjoškolaca u dobi od 15 do 16 godina barem je jednom posegnulo za nedopuštenom supstancijom. Isti podaci Hrvatsku svrstavaju među države Europske unije s relativno visokom stopom konzumacije kokaina u toj dobnoj skupini. Prosječna dob prvog eksperimenta s drogama kreće se između 16 i 17 godina, no u Splitu se bilježe slučajevi čak i kod trinaestogodišnjaka.
Zbog snažnog učinka na dopamin i noradrenalin, amfetamin privremeno pruža nalet energije, budnost i euforiju. No kratkotrajna „snaga” brzo prerasta u niz opasnosti: nesanicu, tjeskobu, povišen krvni tlak, ubrzan puls, a dugoročno i rizik od ovisnosti, depresije, psihotičnih smetnji te poremećaja raspoloženja. Dodatni problem jest činjenica da mozak adolescenata još sazrijeva, osobito područja odgovorna za impulzivnost i donošenje odluka, pa je šteta brža i dublja.
Kako prepoznati problem
- Neredovit san i kronični umor premda dijete djeluje „nabrijano” u večernjim satima.
- Iznenadan gubitak apetita ili drastične promjene težine.
- Tajnovitost, mijenjanje društva i izbjegavanje razgovora o kretanju.
- Brze smjene raspoloženja – od euforije do razdražljivosti, tjeskobe ili paranoje.
Stručnjaci savjetuju roditeljima da promatraju obrasce ponašanja, a ne pojedinačne incidente. U slučaju sumnje preporučuje se miran, otvoren razgovor u trenutku kad je adolescent trijezan te uključivanje školskog osoblja ili stručnih službi prije nego što impulzivne reakcije prodube problem.
Amfetamin se najčešće ušmrkava, ali ga mladi sve češće i inhaliraju ili puše, posebice u noćnim klubovima i na „kućnim partyjima”. Brza dostupnost i niska cijena dodatno pojačavaju privlačnost supstance, čineći preventivno djelovanje jedinom održivom strategijom.
Iako se „speed” često doživljava kao sredstvo za učenje ili zabavu bez posljedica, medicinska i psihološka praksa pokazuju suprotno. Split tako postaje upozoravajući primjer za ostatak zemlje: bez suradnje obitelji, škole i zajednice, novi val sintetičkih droga mogao bi potisnuti čak i mračno naslijeđe heroina s početka stoljeća.