Na Kašjunima je u srijedu, 24. rujna, obilježena 34. godišnjica pogibije Josipa Vranića, dvadesetogodišnjeg studenta ekonomije i prvog pripadnika Hrvatske ratne mornarice (HRM) koji je izgubio život u Domovinskom ratu.
Vranić je 1991. bio dobrovoljac svježe ustrojenog 66. lakog topničko-raketnog divizijuna. Padajući pod neprijateljskom vatrom s mora, 24. rujna u uvali Kašjuni poginuo je braneći Split od pokušaja Jugoslavenske ratne mornarice da brodovima iznese opljačkanu imovinu i probije se prema Kaštelanskom zaljevu.
Otac poginulog, Roko Vranić, prisjetio se trenutka kada je njegov sin stao za top: „Četnici su nas stalno provocirali… Josip je ispalio hitac prema brodu, a nakon toga iz Lore je došlo pedesetak četnika koji su otvorili paljbu. Vjerujem da su prvi rafali pogodili baš Josipa.” Dodao je kako je obitelj izgubila i Josipovu majku, koja je preminula od tuge.
Svjedočenje je dao i predsjednik Hrvatskih marinaca, knez Miroslav Lozina. Po njegovim riječima, nakon prvih hitaca čuo je topovsku paljbu te stigao na položaj gdje ga je dočekao zapovjednik bitnice: „Gospodine Lozina, imamo gubitke.” Lozina ističe da su topovi bili na otvorenom, bez vremena za utvrđivanje položaja, što je pojačalo ranjivost posade.
Na komemoraciji su govorili i predstavnici lokalne vlasti. Damir Gabrić, pročelnik za branitelje u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kazao je kako su branitelji „ginuli od ruke onih koji su do jučer s njima živjeli”, naglasivši da današnja demokratska Hrvatska postoji zahvaljujući takvim žrtvama. Slično je poručio i gradski dužnosnik Mateo Mazić: „Bez Josipa i bez mnogo Josipa ne bi bilo slobodne Hrvatske.”
Neprijateljske pomorske snage napustile su Split početkom 1992., no uspomena na mladog topnika ostala je snažan simbol otpora grada. Kao i svake godine, suborci i građani položili su vijence te zapalili svijeće, podsjećajući da je vranićeva žrtva ostala trajno upisana u mornaričku i gradsku povijest.