Problem pretrpanih kontejnera i nepropisno odbačenog otpada u Splitu ne jenjava, no primjer iz Milana pokazuje da drukčija praksa itekako postoji. Splićanka Rea Karninčić, koja već tri desetljeća živi u glavnom gradu Lombardije, za naš je list ispričala kako ondje funkcionira odvoz i selekcija otpada – i zašto ulice ostaju uredne.
„U Milanu svaka stambena zgrada ima svoje kante. Svaki dan u 4 sata ujutro dolazi zaduženi radnik, otključa haustor, iznese kante, a kamion gradske čistoće ih odmah prazni i vraća unutra”, kaže Karninčić. Budući da su ulazi zaključani, smeće mogu koristiti samo stanari, pa je onemogućeno prebacivanje otpada iz drugih kvartova.
Redovite inspekcije pregledavaju sadržaj svake kante. „Ako u kanti za staklo pronađu papir ili biootpad, kazna je 66 eura”, upozorava naša sugovornica. Svaki portun ima odvojene spremnike za staklo, papir, plastiku i biootpad, a nadzor je stalan.
Za odlaganje starog namještaja procedura je strogo propisana. Građanin nazove posebnu gradsku službu, dogovori termin i na komad namještaja lijepi barkôd koji potvrđuje prijavu. „Bez toga, ostavljanje namještaja na ulici donosi veliku kaznu”, dodaje Karninčić.
Manji, specifični otpad građani sami odvoze u reciklažna dvorišta na periferiji, gdje djelatnici usmjeravaju u pravi kontejner – od elektromaterijala do biomase. Građevinska šuta, pak, obveza je izvođača radova: „U ugovoru stoji da on mora reciklirati sav materijal. Ostavi li šutu pred zgradom, plaća visoku kaznu.”
Cijena sustava nije zanemariva: za stan od 110 četvornih metara s četiri člana kućanstva godišnje se plaća oko 400 eura. Ipak, rezultat je – prema riječima Splićanke – besprijekorno čist grad i stanovnici koji „prema čistoći svog grada postupaju vrlo odgovorno”.