Nakon što su obilne zimske kiše ponovno zamutile vodovodnu mrežu u Splitu, jedan je stanar s područja Trstenika javno ustao protiv, kako kaže, „simboličnog” umanjenja računa koje mu je isporučilo komunalno poduzeće Vodovod i kanalizacija (ViK).
Građanin je u siječanjskom računu zatekao umanjenje od svega 0,33 eura za pet dana zamućenja te iznos od 0,17 eura po kubiku vode označene kao neupotrebljive. Smatra da bi, kad je voda mutna i potencijalno štetna, cijena trebala biti jednaka redovnoj – 2,01 euro po kubiku bez PDV-a – ili čak višestruko veća „kako bi se pokrila šteta na cijevima, sanitarijama i kućanskim aparatima”.
"Cijena prljave vode morala bi biti barem deset eura po kubiku kako bismo djelomično nadoknadili troškove sanacije", stoji u njegovoj pritužbi upućenoj ViK-u.
Komunalci se pozivaju na akt iz prosinca 2019. godine kojim je propisan model smanjenja cijene usluge u slučaju zamućenja, kao i na važeći cjenik od veljače 2025. „Voda je kemijski i mikrobiološki bila ispravna za kućansku uporabu. Parametar zamućenja povremeno je prelazio propisane vrijednosti, ali sva su ispitivanja potvrdila zdravstvenu ispravnost”, navode u pisanom odgovoru. Ipak, sukladno preporuci Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, ViK je građanima savjetovao da vodu prokuhavaju, osobito kad je riječ o djeci, starijima i osobama oslabljenog imuniteta.
Računsku priču dodatno je zakomplicirao navodni višak potrošnje: stanaru je za siječanj obračunato 15,848 kubika, a on tvrdi da je stvarno potrošio 11,894. Sličnu je razliku, kaže, uočio i u prosincu. ViK odgovara da u toj zgradi očitanja ne obavlja samo poduzeće, nego ovlaštena tvrtka Vodoservis Mate, te da obračun temelje isključivo na podacima koje dobiju od tog izvođača. „Svaka razlika između glavnog i internih vodomjera raspodjeljuje se proporcionalno”, poručuju.
Nezadovoljni korisnik pak ističe da je „žalosno što aljkavi suci prelaze preko nepravdi” te najavljuje daljnje korake prema Državnom inspektoratu i Gradu Splitu.
Slučaj otvara staro pitanje: tko i po kojim kriterijima određuje cijenu usluge kad voda, iako formalno zdravstveno ispravna, iz slavina teče mutna? Dok ViK uvjerava kako su propisi jasni i da se primjenjuju jednako za sve, dio potrošača i dalje smatra da im se naplaćuje nešto što realno ne mogu – ili se ne usude – piti.