Kad je 2015. počeo jačati sukob u Donbasu, Viktor Ilčak iz romskog naselja Radvanka u Užgorodu odlučio je dragovoljno otići u rat, iako kao otac četvero djece nije morao biti mobiliziran. „Na televiziji sam čuo da Romi ne brane domovinu. To me naljutilo pa sam se prijavio”, prisjeća se.
Kao mehaničar tenkova Ilčak je ratovao u Donbasu, a nakon 2022. i oko Mariupolja. Četiri puta je ranjen, a na odori mu blistaju odličja, među njima i Orden za hrabrost koji mu je uručio predsjednik Volodimir Zelenskij. Nakon deset godina provedenih na ratištu vratio se kući i pokrenuo registraciju prve veteransko-dobrotvorne udruge romske zajednice: „Transkarpatska romska udruga boraca, veterana, kapelana i dragovoljaca”.
Problem nevidljivih građana
Točno koliki je udio Roma među ukrajinskim vojnicima nitko ne zna. Posljednji popis stanovništva iz 2001. bilježi tek 47 587 Roma, dok Vijeće Europe procjenjuje i deseterostruko veći broj. Lokalni romski vijećnik Miroslav Horvat smatra da i do 30 000 ljudi živi bez ikakvih dokumenata. Bez osobne iskaznice oni nemaju pristup socijalnim uslugama, a poslije pogibije ili nestanka člana obitelji ostaju i bez zakonske mogućnosti za odštetu.
Država obiteljima poginulih isplaćuje 15 milijuna grivnji (oko 250 000 funti); petina stiže odmah, ostatak u mjesečnim ratama kroz 40 mjeseci. No romske obitelji često ne dobiju ništa jer:
• podaci u osobnim dokumentima sadrže pravopisne pogreške; • članovi obitelji nisu upisani u rodne listove; • mnogi ne govore ukrajinski pa se u uredu ne mogu sami snaći.
Pravnik Roman Bigunec ističe da se pogreške u dokumentima javljaju „šokantno često” te upire prstom u nemar administracije: „Jedno slovo viška ili manjka može izbrisati pravo na odštetu”.
Sudbine bez potvrde
• Jevhen Varadi poginuo je kod Kramatorska nakon što je u vojsku regrutiran iz zatvora zbog manjeg prekršaja. Obitelj nije dobila naknadu jer je u njegovoj iskaznici prezime upisano kao Varody.
• Aleksandar Pap, prisilno odveden s posla na gradskoj deponiji, vodi se kao nestao. Kći Jana nema ni dokument kojim bi dokazala srodstvo – otac joj nije upisan u rodni list.
• Robert Pap mobiliziran je dok je obavljao kupovinu; poginuo je deset mjeseci kasnije. Njegov otac prima samo 20 000 grivnji mjesečno, a obitelj ne zna zašto iznos odstupa od službenih pravila.
Jezik i nepovjerenje
Ilčak i Horvat upozoravaju da gradski službenici od Roma često traže dodatne papire ili ih vraćaju „sutra”. „Mnogi naposljetku odustanu”, kaže Ilčak. Prepreka je i jezik: u Radvanki se uz romski govori mađarski, a ukrajinski često nedostaje baš onima koji moraju popuniti obrasce.
Unatoč tome, sela su posuta plavo-žutim zastavama. Ilčak pokazuje kuće na kojima vijore: „Ovdje žive pravi domoljubi”. I zaključuje rečenicom koja se u naselju prepričava od prve linije bojišta do općinskog šaltera: „U lice smrti svi smo jednaki. Ali pred državnim institucijama – nismo.”
