Grčki vojni sud ovih je dana postao poprište prizora kakvi su donedavno pripadali hladnoratovskoj povijesti: pod jakom pratnjom do zgrade je doveden pukovnik ratnog zrakoplovstva Christos Flessas, optužen da je kineskoj obavještajnoj službi prodavao povjerljive NATO-ve dokumente. Tužitelji tvrde da je fotografirao osjetljive materijale i slao ih putem šifriranog softvera, a za svaku pošiljku primao između 5 000 i 15 000 eura. Istraga je otkrila i njegov nenajavljeni put u Kinu, gdje je, sumnja se, prošao specijaliziranu obuku.
Flessas nije usamljeni slučaj. Samo posljednjih nekoliko tjedana:
• u Francuskoj su privedene osobe osumnjičene da su satelitskom opremom presretale vojne podatke;
• u Češkoj je zadržan novinar povezan s kineskom partijskom medijskom kućom zbog navodnog ispitivanja pragaške politike prema Tajvanu i „njegovanja” sklonih dužnosnika;
• u Njemačkoj je pomoćnik zastupnika krajnje desne AfD osuđen na gotovo pet godina zatvora jer je Pekingu dostavljao povjerljive spise o kineskim disidentima.
Stručnjak za kineske obavještajne aktivnosti Nicholas Eftimiades upozorava da se ne radi o iznenadnom naletu. „Chinese intelligence is making an aggressive effort to separate the United States and Europe”, rekao je, ali dodao da se mreža gradi godinama; ono što se promijenilo jest razina otkrivanja i spremnost europskih država da suđenja vode otvoreno.
Premda je Peking ranije najčešće ciljao industrijsku tehnologiju i akademske istraživače, novi dosjei govore o zaokretu prema vojnoj infrastrukturi i NATO-u. Švedska studija presuda za razdoblje 2008.–2024. pokazuje da je gotovo polovica osuđenika u slučajevima povezanim s Kinom imala izravan pristup klasificiranim informacijama; ostali su bili posrednici ili jednokratni pomagači s korisnim vezama.
Kineski model, napominje Eftimiades, odlikuje širina: obuhvaća političare, znanstvenike, tehnološke tvrtke i dijasporu, spajajući gospodarsku moć, politički utjecaj i vojnu korist u jednu cjelinu. Upravo ta „strategija cijelog društva” razlikuje ga od tradicionalnijih, užih pristupa drugih sila.
Službeni Peking javno promiče viziju svijeta u kojem bi Europa smanjila oslonac na Washington. Uoči ovogodišnje Minhenske sigurnosne konferencije državni list Global Times poručio je da bi „samo istinski strateški autonomna Europa bila dostojna svog bogatstva, mudrosti i povijesne ostavštine” te da Unija mora prijeći „s pasivne ovisnosti na proaktivno oblikovanje” politike i prestati „udovoljavati” SAD-u.
Iako pojedina špijunska otkrića brzo privuku pažnju, analitičari upozoravaju da se iza njih krije dublji cilj: postupno potkopavanje već napuklog transatlantskog jedinstva. Sve češći slučajevi, od Atene do Berlina, sugeriraju da je lov na povjerljive vojne podatke tek dio mnogo šire kampanje čiji se puni domet tek nazire.