Duboko zelena zrnca pistacije više nisu tek orijentalni začin. Zahvaljujući novoj generaciji gurmana koji ih traže u čokoladama, sladoledima, pecivima pa čak i latte-napitcima, pistacije su u Španjolskoj postale zlatna poljoprivredna niša.
Alfredo Pérez – kojega mjesni mediji zovu „Kraljem pistacija” – najvidljiviji je simbol tog meteorskog uspona. Bivši stočar iz središnje regije Castilla y León danas je najveći proizvođač u tom kraju. Dok juri autocestom prema Madridu, 56-godišnji poduzetnik prisjeća se kako su početkom 2000-ih pistacije u Španjolskoj bile praktički nepoznate; danas zauzimaju čak 80 000 hektara.
Rast je, prema službenim podacima, veći od 3 000 % u manje od dva desetljeća. Stručnjaci procjenjuju da bi zemlja uskoro mogla preskočiti tradicionalne uzgajivače i postati četvrti najveći proizvođač na svijetu, odmah iza Sjedinjenih Država, Irana i Turske.
Ove je godine globalnu pozornost privukla „dubaijska čokolada” – viralna pločica punjena kremom od pistacije i tahinija. Neki analitičari tvrde da je upravo ta slastica izazvala kratkotrajnu nestašicu, ali drugi upozoravaju da su brojke ipak složenije. Što god stajalo iza hypea, španjolski poljoprivrednici vide priliku da napuste tradicionalne, sve manje isplative kulture i okušaju se u egzotičnom, ali otpornom voću koje može podnijeti sušnu unutrašnjost poluotoka.
„Sve dok mladi na TikToku i Instagramu zazivaju zelenu boju pistacije, mi imamo tržište”, kaže Pérez, uvjeren da je trend tek na početku. S obzirom na klimatske promjene i rastuću potražnju za zdravim grickalicama, španjolska pistacija mogla bi uskoro dominirati policama europskih trgovina – i to s dna nekoć napuštenih kastiljskih ravnica.