Noć kad je oko planinskog mjesta Paüls nebo postalo pakleno narančasto, vatra je progutala 3 300 hektara šume i polja i gotovo presjekla jedini put za bijeg. „Ljudi su se bojali da će sve izgorjeti i da neće moći izaći iz sela”, opisuje gradonačelnik Enric Adell. Taj je požar, u kojem je poginuo vatrogasac Antonio Serrano, samo jedan u nizu ovog ljeta koje ponovno otkriva ranjivost Španjolske na klimatske ekstreme.
Prema satelitskim podacima Copernicusa, do 12. kolovoza već je izgorjelo 144 083 hektara – gotovo tri puta više od prosjeka za isto razdoblje u 2006.–2024. „Naša je zemlja posebno osjetljiva na klimatske promjene”, upozorila je ministrica okoliša Sara Aagesen, dodajući da se resursi moraju „ojačati i profesionalizirati”.
Stručnjaci vide uzroke u kombinaciji sve duljih toplinskih valova, zapuštenog ruralnog prostora i površina pod monokulturama. „Od 2017. gledamo pomak prema ekstremnim požarima … to nije ništa novo – temperature su više i traju dulje”, kaže Marc Castellnou, voditelj šumarskog odjela katalonskih vatrogasaca.
Profesorica Cristina Montiel s Madridskog sveučilišta Complutense podsjeća da su nekada većinu požara palili ljudi, dok danas dominiraju nesreće i nemar, ali se šire brže zbog „povijesne promjene krajolika” i klime. Ovogodišnje obilne proljetne kiše potaknule su bujnu vegetaciju koja je kasnije, presušena „munjevitim sušama”, postala gorivo spremno za iskru.
Jedan od odgovora stiže s pašnjaka. Projekt Ramats de Foc („Vatrena stada”) pokrenut je nakon smrtonosnog požara u Horti de Sant Joan 2009. Danas oko 120 pastira usmjerava ovce i koze na najrizičnije terene kako bi prorijedili gusti raslinjak i stvorili prirodne protupožarne pojaseve. „Ne trebamo još 200 helikoptera, nego prevenciju i upravljanje”, tvrdi koordinator projekta Marc Arcarons. Proizvodi tih stada nose posebnu oznaku, pa pastiri dobivaju veću cijenu, a krajolik ponovno poprima mozaik vinograda, maslinika i podrezanih šuma koji je nekoć prirodno kočio vatru.
Ipak, svi se slažu da rješenje neće doći preko noći. „Ako su stvari krenule nizbrdo prije 50 godina, možemo ih početi mijenjati nabolje, ali ne očekujte rezultate u dvije sezone”, poručuje Montiel.
U Paülsu će u subotu, na blagdan Sant Roca, nakon mise i zajedničkog ručka opet zaigrati jota. Uz zahvalnost vatrogascima i pokoju ogorjelu borovu granu iznad sela, stanovnici će slavlje dočekati s novom sviješću: dok se krajolik ne preuredi, svako ljeto može donijeti strah „drukčiji od svih drugih”.