Nova aplikacija Sora, video-alat baziran na umjetnoj inteligenciji koji potpisuje OpenAI, u tjedan je dana preuzeta više od milijun puta. Korisniku omogućuje da uz nekoliko tekstualnih uputa stvori desetsekundni video bilo koje zamislive scene – od „Freddya Kruegera u Plesu sa zvijezdama” do „gospodina Rogersa koji Tupacu Shakuru objašnjava stihove pjesme ‘Hit ’Em Up’”.
No jednako koliko zadivljuje, Sora mnoge i plaši. Riječ je o još jednom skoku u „eru zamagljenih istina” u kojoj je teško razlikovati stvarno od fabrikata.
„Skepticism needs to be a disposition that serves as the default for many of us as we navigate these times”, upozorava Marlon Twyman, kvantitativni sociolog s USC Annenberga. Šef OpenAI-ja Sam Altman priznaje da alat može potaknuti „kambrijsku eksploziju” kreativnosti, ali i pridonijeti „slop feedu optimiranom dubokim učenjem” koji korisnika drži prikovanim za ekran.
Aplikacija skrojena za beskonačni ‘scroll’
• video zapisi traju 10 sekundi • nema učitavanja vlastitih snimki; sadržaj nastaje isključivo putem tekstualnih promptova • korisnici stvaraju „cameo” – digitalni lik samih sebe • feed se osvježava beskonačno, baš poput TikToka
Za razliku od ranijih hit-platformi, Sora „nije više o ljudima”, tvrdi Twyman. Kritičari ocjenjuju da se radi o „antisocijalnom i nihilističkom” proizvodu koji nudi umjetnu povezanost i brzu dopaminsku nagradu, a odustaje od izgradnje stvarnih odnosa. „What problem are we solving here? … I don’t need to make a moose have a spa day – cancer still exists”, ironično primjećuje scenarist Matt Buechele.
Autentičnost gubi vrijednost
Dosadašnje društvene mreže počivale su na autentičnom glasu korisnika – od YouTubea do #MeToo pokreta. Sora taj temelj preokreće: važno postaje samo ono što gledatelj može ‘isprovocirati’ iz algoritma. „The social isn’t about the actual media content anymore; now it’s about the vision of the account holder”, objašnjava Twyman.
Profesor komunikologije sa Stanforda Jeff Hancock Soru vidi kao „kino dvoranu” unutar online ekosustava: mjesto na koje odlazimo svjesni da gledamo fikciju. Ipak, smatra naivnim vjerovati da će se takav sadržaj zadržati unutar jedne aplikacije ili da nitko neće zlouporabiti tuđe digitalne likove.
Što slijedi?
Tehnološki kritičar Nicholas Carr podsjeća da internet „funkcionira upravo onako kako je zamišljen”, donoseći savršenu, ali varljivu komunikaciju. Sora tu iluziju samo produbljuje. Hoće li publika doista više voljeti iskrivljenu maštu nego autentične priče – pitanje je na koje ni milijun preuzimanja još nije dalo odgovor.
