Četvrt stoljeća nakon premijere, dugometražni prvijenac redatelja Branka Schmidta – ratna drama „Sokol ga nije volio” (1988.) – i dalje se svrstava među najosebujnija ostvarenja domaće kinematografije kasnih osamdesetih.
Film je nastao po istoimenoj drami Fabijana Šovagovića, koja je godinama punila kazališne dvorane. Schmidt i Šovagović zajedno su potpisali scenarij, a u središte su smjestili slavonskog seljaka Šimu koji, tijekom Drugog svjetskog rata, sina skriva na tavanu kako bi ga spasio od mobilizacije, prkoseći istodobno i ustašama i partizanima. Nakon rata, kada se nova vlast okomi na njegovu obitelj i imanje, Šimina ogorčenost usmjerena je na konja Sokola – životinju kroz čije se kopito, ironično, izvršava i junakova sudbina.
Kontroverzan pristup ratnoj temi – prikaz križnog puta, humanizirani lik ustaškog vojnika te motiv nacionalizacije sela – izazvao je u početku oštre kritike. Usprkos negodovanjima, film je na Pulskom festivalu osvojio nagradu za najbolje debitantsko ostvarenje, a naknadne ankete kritičara svrstale su ga među najuspjelije hrvatske filmove 1980-ih.
Autentičnosti priče pridonijela je i glumačka podjela: lik Benoše, Šimina sina, tumači Filip Šovagović, debitant i sin Fabijana Šovagovića, dok je sam Fabijan utjelovio tvrdokornog Šimu. Slavonski pejsaži, fatalistički ton i sugestivna fotografija dodatno su učvrstili reputaciju filma koji je od osporavanog „bogohulnika” postao referentna točka u proučavanju hrvatske ratne kinematografije.
Danas se „Sokol ga nije volio” gleda i kao dokument vremena i kao upozorenje na razornu snagu ideologija koje pojedinca stjeraju u kut – sve do krajnjeg, tragičnog prkosa.