Splićani, Zagrepčani i Riječani proteklih su tjedana svjedočili nizu incidenata koji su, prema riječima sociologa Erika Brezovca s Fakulteta hrvatskih studija, tek vidljiva kulminacija dugotrajnog potkopavanja društvene kohezije.
Brezovec podsjeća da prosvjednici svoje akcije opravdavaju obranom „vrijednosti Domovinskog rata” i hrvatskog identiteta, no upozorava na opasnost identiteta „koji može postojati samo ako drugi nestanu”. Takav, kako kaže, „negativni oblik solidarnosti” zajednicu gradi na isključivanju, a ne na zajedništvu.
Ključni krivci: politika, mediji i zapušteno školstvo • Političke stranke desetljećima su, smatra sociolog, profitirale na ideološkim rovovima umjesto da stvaraju inkluzivan građanski identitet. Primjer za to vidi i u podvojenom obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata.
• Mediji su pritom, naglašava, „zamijenili društvenu odgovornost logikom čitanosti i provokacije”, gurajući u prvi plan senzacionalizam koji produbljuje podjele.
• Obrazovni sustav, koji bi trebao pružiti okvir za civilizirano suočavanje s osjetljivim temama, godinama je zapostavljen – odgovornost i za to ponovo leži na politici.
„Ne opravdavam događaje u Splitu ili Zagrebu, ali moramo razumjeti da su to simptomi društva koje je iznutra bolesno”, ističe Brezovec, pozivajući na ozbiljnu analizu svakog incidenta i njegova šireg konteksta.
Mogućnost preokreta Unatoč pesimističnoj dijagnozi, Brezovec vidi i tračak optimizma: „Tiha većina počela je djelovati kao društveni korektiv.” Podsjetio je na Mephistovu rečenicu iz Goetheova „Fausta” – „Ja sam dio one sile što uvijek hoće zlo, a uvijek stvara dobro” – tumačeći da upravo negativni poticaji mogu iznjedriti nove oblike solidarnosti.
Kako taj potencijal ne bi ostao neiskorišten, sociolog apelira na političare i medije da preuzmu odgovornost za atmosferu koju su stvarali. Ključnu ulogu ipak dodjeljuje školstvu: tek ako društvo počne cijeniti – i financijski – učitelje i profesore koji odgajaju buduće generacije, može se nadati trajnom smirivanju tenzija.