Boba Đuderija, splitska autorica koju publika poznaje po urnebesnim zgodama njezine alter-ego junakinje Marčeline, upravo se vratila iz Sarajeva s još jednom potvrdom da je njezin humor prepoznat diljem regije.
Regionalni natječaj Biber – Centra za nenasilnu akciju ponovno je okupio autore iz više zemalja, a Đuderijina kratka priča uvrštena je u zajedničku zbirku te je predstavljena na sarajevskoj promociji. „E sada vidite da ona luda Marčelina nije mit”, našalila se spisateljica, dodajući da mnogi misle kako izmišlja nezgode u koje upada: „To sam ja.”
Autorica priznaje da joj je ruganje vlastitim nedaćama ne samo posao nego i spasonosni recept: „Humor je moj obrambeni mehanizam. Moja težnja u životu bila je da se non-stop smijem, a s druge strane mi je život servirao dovoljno razloga da mi taj smijeh zaustavi. Međutim, tukla sam kontru i mislim da me taj smijeh uspio izvuć’.”
Đuderija ističe da prema ljudima ne gaji ni strah ni nepovjerenje, pa joj je prirodno dijeliti i najosobnije situacije. Još sredinom devedesetih prijavila se na natječaj satiričkog lista Pomet, koji je vodio pokojni Ćićo Senjanović, a upravo je tada odlučila da će se javno „potpisati” kao Marčelina – lik iz pjesme Tome Bebića. „Lako je voljeti kad si Marčelina”, kaže, objašnjavajući da je preko tog imena lakše kanalizirala duh grada i dijalekt koji je formirao njezin stil.
Njezina povezanost s Rijekom ostaje posebna priča: „Nešto se dogodilo sa mnom i tim gradom”, otkriva, bez detalja, ali uz obećanje da će se u sljedećoj knjizi vratiti tom osjećaju. Za sada nastavlja pisati kratke forme kojima, kako kaže, „lovi tren kad se publika prepozna i nasmije”.
Đuderija već priprema nove tekstove za sljedeći krug Biberova natječaja, a paralelno radi i na zbirci blogerskih zapisa. Smijeh, tvrdi, ostaje glavno oružje: „Volim nasmijavat’ druge ljude i volim kad mene drugi nasmijavaju.”