Lov, luksuz i oružje nerijetko se isprepliću kada je riječ o hrvatskim javnim ličnostima. Bivši predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević godinama je intrigirao javnost kolekcijom skupocjenih pušaka, dok se zbirka bivšeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića – procijenjena na desetke tisuća eura – ističe i po vrijednim trofejima divljači.
Kako objasniti da se status političara i gospodarstvenika često mjeri dužinom cijevi i veličinom jelenskih rogova? Odgovor nudi psihijatar prof. dr. sc. Miro Jakovljević, koji ističe da luksuzne puške i preparirane životinje nisu tek hobi, nego „jasni signali prestiža, moći i društvene dominacije”. Prema njegovu tumačenju, lov pruža kombinaciju adrenalina, rituala i ekskluzivnog kruga istomišljenika, čime postaje idealna pozornica za potvrđivanje hijerarhije.
Jakovljević upozorava kako se iza skupih lovačkih izlazaka krije i želja za kontrolom: „Tko posjeduje oružje i trofej, šalje poruku da vlada i sobom i okolinom.” Usto, lovačka druženja omogućuju neformalno umrežavanje koje često nadilazi službene protokole. U takvom ambijentu, vrijednost puške – kao i priča o njezinoj cijeni – služi za nadmetanje, ali i cementiranje savezništava.
Psihologija statusa, upozorava stručnjak, ne staje samo na izložbenim policama. Skupi lovački inventar može postati i simbol nedodirljivosti, posebno kada ga posjeduju ljudi s političkom moći. „Ako javnost vidi da netko ulaže desetke tisuća eura u oružje, dojam je da raspolaže resursima iznad prosjeka i da ga je teško dovesti u pitanje.”
Premda je lov u Hrvatskoj legalna, tradicionalna aktivnost, Jakovljević zaključuje da njezin suvremeni, luksuzni izdanak otkriva mnogo o psihološkoj arhitekturi onih koji je prakticiraju: „Za pojedince u vrhu politike ili biznisa, divljač nije samo plijen – to je trofej ega.”