Kultna scena iz komedije Billyja Wildera „Sedam godina vjernosti”, u kojoj nalet zraka iz njujorške podzemne željeznice podiže bijelu haljinu Marilyn Monroe, zadobila je gotovo mitski status. Sedam desetljeća nakon premijere, obiteljsko nasljeđe fotografa Sama Shawa otkriva kako je ikonični kadar nastao – i koliku je cijenu plavokosa zvijezda pritom platila.
Nova knjiga „Draga Marilyn: Neviđena pisma i fotografije” otvara vrata u Shawove arhive i podsjeća da je ideja rođena davno prije filma. Još 1941. Shaw je na Coney Islandu snimio žene čije su se suknje nadimale iznad ventilacijskih rešetki. Kad je 1954. pročitao scenarij Wilderove komedije, prepoznao je savršenu priliku da tu vizualnu dosjetku prenese na veliko platno.
Za noćno snimanje 15. rujna 1954. na križanju Lexington Avenue i 51. ulice angažirana je dodatna policijska zaštita, ali tisuće znatiželjnika ipak su se probile do setova. Svaki nalet umjetnog vjetra razotkrivao je Marilynino bijelo donje rublje, a publika je ostajala prikovana za prizor; čak su i policajci, svjedoči Shaw u pismima, zaboravljali na posao.
Iako danas djeluje bezazleno, scena je tada bila na rubu cenzure. Producenti su strepili od mogućih reakcija Katoličke legije pristojnosti, pa je kadar naknadno ponovljen u losanđeleskom studiju, pod strožom kontrolom rasvjete i kamere. U završnoj verziji haljina ne prelazi preko struka – kompromis koji je omogućio da film ostane u distribuciji, a ipak se reklamira provokativnom fotografijom.
Dok je publika uživala, privatna cijena bila je visoka. Marilynin suprug, bejzbolska legenda Joe DiMaggio, navodno je s gnušanjem napustio set, nesretan zbog suprugina izlaganja. Samo tri tjedna poslije glumica je objavila da se brak raspada. Shaw, koji ju je pratio tijekom cijelog snimanja, zapisao je kako „nikad nije vidio da plače, osim kad je ostavljala Joea”, uvjeren da njezini muževi „nisu razumjeli njezinu individualnost”.
Unatoč osobnoj drami, Wilderov film i Shawova fotografija pretvorili su Marilyn Monroe u globalni simbol seksepila. Sedamdeset godina poslije, zavjesa se napokon podigla i nad pričom iza blještavih reflektora – pri čemu je jasno da je svaki nalet vjetra bio pažljivo režiran, ali i da mu je glumica platila nevidljivu, emotivnu cijenu.