Podno stjenovitih obronaka Velebita, u malom Modriču, Duje Šarlija vodi uzgajalište dagnji „Pidoća” koje je pokrenuo još 2003. godine, po povratku iz Rijeke u rodni kraj. Bio je prvi koji je u ovom dijelu kanala spustio bačve i konope, a od tada – kaže – „puno toga se promijenilo”.
Šarlijine dagnje rastu sporije nego na ušću Krke ili južnije, jer je struja slabija pa „dagnja stoji, a more joj donosi hranu”. No, prednost sporog rasta leži u čistoći – kanalizacije i velikih onečišćivača nema, pa školjke stižu do tanjura s reputacijom vrhunske kakvoće.
Prošla godina bila je, priznaje, „iznimno teška”. Visoke temperature i proždrljive orade prorijedile su uzgoj, a klimatske promjene sve češće prijete i znanstvenicima i školjkarima. „Da nisam toliko dugo u poslu, možda bih stavio ključ u bravu”, kaže Šarlija, no nakon dva desetljeća rada odlučan je pokušati i treću, boljih uvjeta.
Trenutačno na konopima visi najmanje 25 tona mladih dagnji za iduću sezonu. „Uz malo mlađa rebra, mogli bismo doći i do 50 tona. Najviše što smo dosad proizveli bilo je oko 25 tona”, objašnjava. Potražnja nije problem: kupci dolaze izravno u Modrič, a najveći dio školjki otkupljuje riječka tvrtka i distribuira restoranima duž obale.
Najveći izazov više nije tržište, nego – ljudi. Unatoč, kako kaže, solidnim uvjetima, radnu snagu je teško pronaći. Oslanja se stoga na obitelj, ponajviše na kćer koja se sprema preuzeti i proširiti posao.
Šarlija i dalje vjeruje da će se tradicija školjkarstva podno Velebita održati, premda sporijim tempom i uz više brige za klimatske ekstreme. „Radimo koliko more dopušta”, poručuje, nadajući se da će iduće ljeto donijeti hladniju vodu, manje orada i – više plodova njegovih konopa.