Središnje škole diljem zemlje novu su godinu dočekale s kroničnim manjkom nastavnika matematike, fizike i informatike. Čak je i zagrebački MIOC, inače magnet za profesore, cijelo ljeto bezuspješno tražio troje fizičara – dvoje otišlo u mirovinu, treći promijenio profesiju.
„Pokrijemo se onime što imamo, ali to nije svaki sat”, kaže Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja. U njezinoj školi na natječaje za matematiku i informatiku nije stigla nijedna prijava. Kada kandidati i dođu, često odustanu nakon što vide visinu plaće i opseg programa.
Škole zato posežu za rješenjem „bolje išta nego ništa”: preuzimanje viška satnice među postojećim profesorima, zapošljavanje nestručnih zamjena ili umirovljenika na godinu dana. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, u hrvatskim školama radi 3,69 % nestručnih nastavnika, pri čemu fiziku u osnovnim školama predaje više od 10 % nekvalificiranih, a matematiku i kemiju nešto manji udio.
Stipendije od 600 eura mjesečno trebale su biti mamac, no brojke govore drukčije. U akademskoj godini 2024./2025. dodijeljeno je 503 nastavničke STEM stipendije, a u sustavu trenutačno radi tek 180 stipendista. Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu na ljetnom roku nije upisao nijednog brucoša nastavničke fizike ili kemije, a nakon jesenskog ih je ukupno – 18. Zemlja svake godine treba barem 50 novih fizičara u učionicama.
Dekan PMF-a Mirko Planinić upozorava da samo trećina diplomanata na kraju ode u školu i predlaže konkretne poticaje: „Diferencirano veća plaća za deficitarne struke od 10 do 20 posto, manja nastavna norma ili rješavanje stambenog pitanja mogli bi privući mlade u sustav.”
Čitava Europska unija suočava se s istim problemom, a neke države dopuštaju profesorima da predaju srodne predmete. Hrvatska za sada gasi požare privremenim mjerama, dok se rupa u učionicama – i među budućim učiteljskim generacijama – samo produbljuje.