Na zagrebačkom panelu „Kako žene nose teret klimatske krize“ bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy, ekologinja Marta Rogošić iz tvrtke Oikon i komunikacijska savjetnica Karla Andrić razotkrile su neravnopravnost koja se skriva iza pojma zelene tranzicije.
Žene, pokazalo se, daleko češće rade slabije plaćene poslove očuvanja prirode, ekološke edukacije, prava i administracije – područja presudna za javni interes, ali mahom smještena u javni ili neprofitni sektor, gdje su plaće osjetno niže. Istodobno, muškarci dominiraju u tehnološki i financijski isplativim granama obnovljivih izvora energije poput vjetra, sunca i vodika. Ti se poslovi oslanjaju na STEM vještine u kojima i dalje prevladavaju muškarci, pa zauzimaju većinu inženjerskih i tehničkih mjesta koja donose znatno više prihode.
Sudionice su podsjetile i na povijesni obrazac: kada u određenoj profesiji broj žena poraste, sektor nerijetko gubi društveni prestiž, što se gotovo automatski prelije na smanjenje plaća. Posebno je problematično što se ženski doprinos često svodi na „emotivnost“, dok se rukovodeće pozicije i dalje pripisuju muškarcima.
Uz neplaćeni kućanski i skrbnički rad koji raste u kriznim uvjetima, žene tako preuzimaju dvostruki teret – fizički i ekonomski. Holy, Rogošić i Andrić upozorile su i na trend greenwashinga: brendovi se kite „zelenim“ oznakama, a istodobno ignoriraju rodnu jednakost i realni ekološki učinak.
Panelistice su zaključile da je za pravednu klimatsku politiku nužno prepoznati ženski rad, otvoriti STEM obrazovanje i investicije ženama te uvesti jasne mjere protiv lažnog zelenog marketinga. Bez toga, upozorile su, zelena tranzicija riskira ponoviti stare obrasce diskriminacije – s posljedicom da žene snose najveći dio klimatskih udara, dok muškarci zadržavaju najveći dio dobiti.