Cijena zlata proteklih tjedana probila je granicu od 3.400 USD po unci – gotovo 48 % više nego prije godinu dana – i time ponovno skrenula pozornost hrvatskih ulagača na plemenite metale.
Stručnjaci uspon pripisuju kombinaciji faktora: sniženi kreditni rejting Sjedinjenih Država, pritiske na američku središnju banku, neizvjesnost u trgovačkim odnosima Washingtona i Pekinga te eskalaciju sukoba na Bliskom istoku nakon izraelskog udara na Iran. „Devizno tržište uvijek je najbrži sudac loših političkih odluka, a kada tomu pridodamo novi rat na Bliskom istoku, jasno je zašto ljudi traže sigurne načine zaštite imovine. Ovakav razvoj situacije ide u korist zlatu”, ocjenjuje Davor Žic, direktor marketinga i razvoja Auro Domus grupe, vodećeg trgovca plemenitim metalima u Hrvatskoj.
Prognoze dodatno hrane potražnju. Analitičari Goldman Sachsa očekuju da će unca zlata do kraja godine dosegnuti oko 3.700 USD, a do sredine 2026. moguće i 4.000 USD. Londonsko udruženje za tržište plemenitih metala (LBMA) procjenjuje da bi do 2030. cijena mogla narasti na 7.000 USD. Žic napominje kako se zlato „i dalje čini pristupačno ispod 4.000 dolara po unci” te poručuje da trenutačno okruženje predstavlja „odličnu priliku za sve investitore”.
Zanimanje Hrvata za zlato posljednjih se godina ubrzano širi. Auro Domus procjenjuje da bi domaći građani u 2025. mogli uložiti rekordnih milijardu eura. Tvrtka primjećuje kako klijenti zlato sve češće doživljavaju kao alternativu klasičnoj štednji čiju realnu vrijednost nagriza inflacija. Prema riječima Žica, zlato u prosjeku raste oko 10 % godišnje, a moguće ga je kupiti i u malim polugama od jednog, dva ili pet grama, što otvara vrata ulaganja i onima s ograničenim budžetom.
Dugoročni trend potvrđuje i usporedba s početkom stoljeća: onaj tko je 2004. kupio zlato po cijeni od 425 USD za uncu danas bilježi rast od približno 705 %. Investicija od 20.000 eura tada bi danas vrijedila više od 160.000 eura.
Iako nitko ne može jamčiti smjer kretanja cijene, trenutačna kombinacija geopolitičkih napetosti i očekivanja o labavljenju monetarne politike nastavlja jačati status zlata kao „sigurne luke”. U praksi to znači da sve veći broj domaćih ulagača barem dio štednje prebacuje iz bankovnih depozita u sjajnu, fizičku imovinu koja ne podliježe porezu na dodanu vrijednost i lako se može unovčiti gdje god se nalazili.