Dubrovnik se ovih dana ponovno prisjeća 18. veljače 1990., večeri kada je košarkaška Jugoplastika pred – za tadašnje prilike – gromoglasnom publikom u Gospinu polju svladala beogradsku Crvenu zvezdu 79:77 i osvojila 25. Kup Jugoslavije.
Utakmica koju je s parketa predvodio Toni Kukoč, a s klupe Božo Maljković, održala se u atmosferi kakva se, prema riječima svjedoka, rijetko viđa. Legendarni komentator Boris Mutić prenosio je dvoboj i nakon zadnjega zvuka sirene uskliknuo: „Zasluženo!”. U izravnom prijenosu posebno je istaknuo mirnoću Maljkovića – „svoj košarkaški brod vodi zaista na jedan stručan način” – te činjenicu da su „Žuti” upravo tom pobjedom kompletirali kolekciju domaćih trofeja uz već postojeće naslove prvaka Jugoslavije i Europe.
Kukoč je kasnije karijeru ovjenčao NBA naslovima, no u mnogim je intervjuima priznao da je triler protiv Zvezde ostao jedno od najemotivnijih iskustava. Utakmica je krenula u egalu, a neizvjesnost se protegnula do samoga kraja: Split je vodio, Beograđani uzvraćali, pa se u završnici igralo koš za koš. Presudila je koncentracija Žutih – i, kako je Maljković kasnije govorio, „vjera da se ni jedna lopta ne smije smatrati izgubljenom”.
Dvoboj u Gospinu polju danas se promatra kao ključna stepenica u zlatnom nizu Jugoplastike, koja je već te sezone osvojila i drugu od triju uzastopnih europskih titula. Dubrovnik je, pak, dobio trajno mjesto na mapi košarkaških sjećanja – grad koji je ugostio jedan od najvećih derbija nekadašnje lige i na 40 minuta postao epicentar jugoslavenskog sporta.
Trideset šest godina poslije, akteri i navijači i dalje jasno pamte zvuk sirene, žutu erupciju veselja i osjećaj da je nešto posebno upravo ispisano u sportskoj povijesti regije.