Danas se navršava 73 godine od rođenja Ive Gregurevića, osebujnog glumca koji je obilježio hrvatsko kazalište, film i televiziju. Rođen 7. listopada 1952. u Donjoj Mahali kraj Orašja, Gregurević je iz skromnog obiteljskog okruženja stigao do statusa kulturne institucije, ostavljajući više od devedeset filmskih uloga, desetke televizijskih i nebrojene kazališne nastupe.
Njegov put počeo je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a filmsku karijeru otvorio je 1977. s ulogama u „Ne naginji se van” i „Mećava”. Tijekom četiri desetljeća najčešće je tumačio „male ljude” – seljake, buntovnike, marginalce – pronalazeći u njima univerzalnu priču o ljudskoj snazi i ranjivosti.
Na daskama Hrvatskoga narodnog kazališta sudjelovao je u klasičnom i suvremenom repertoaru te sredinom osamdesetih postao prvak Drame, status koji je zadržao do smrti 1. siječnja 2019. Zagrebačka je publika osobito pamti njegovu interpretaciju Netjaka u seriji „Velo misto”, kao i uloge u „Životu sa stricem”, „Čarugi”, „Krhotinama”, „Ruskom mesu” i humorističnoj seriji „Odmori se, zaslužio si”.
Privatni život obilježile su velike radosti, ali i duboke rane. Veza s 30 godina mlađom glumicom Dolores Lambašom bila je burna, a njezina pogibija 2013. ostavila je trajan trag. Težak period proživio je i dok se sin Marko borio s ovisnošću; tada je Gregurević pokrenuo edukativnu predstavu „Život može biti lijep”, obilazeći škole i otvoreno govoreći o opasnostima droga.
Glumac je 1995. u rodnom Orašju pokrenuo manifestaciju „Dani hrvatskog filma – Ivo Gregurević”, koja i danas okuplja filmaše i publiku. Četiri Zlatne arene, Nagrada „Vladimir Nazor” te niz kazališnih priznanja svjedoče o njegovoj umjetničkoj težini.
Iako ga više nema, likovi i rečenice Ive Gregurevića i dalje žive na pozornicama, ekranima i u kolektivnoj memoriji publike. Na današnji dan prisjećamo se čovjeka koji je svojom predanošću umjetnosti ostavio trag „koji ne blijedi, nego raste sa svakim novim gledanjem”.