Bio je to turnir koji bi danas teško prošao kroz filtere modernog profesionalizma. Dvoransko prvenstvo HNL-a godinama je usred zimskih priprema okupljalo prvoligaške momčadi na parketu, nudeći navijačima dozu adrenalina kakva se rijetko viđala izvan travnjaka.
• Klubovi su, usred najosjetljivijeg dijela sezone, slali najbolje igrače na parket male dvorane. • Rizik ozljeda bio je ogroman, a napetost među suparnicima često je prerastala u žestoke duele i povremene tučnjave. • Unatoč svemu, turnir je s godinama postao simbol „stare romantike” domaćeg nogometa – događaj koji mnogi navijači i danas spominju s nostalgijom.
Iz tog je kaotičnog ambijenta proizišla i legendarna fotografija na kojoj se, kako se tada šalilo, „trebao naći Hajduk”. Slika je postala svojevrstan simbol vremena kad je sve djelovalo mogućim, a granice između nogometa na travnjaku i futsala bile su zamagljene.
„Za malo što se u životu može reći da je nemoguće”, podsjećaju se sudionici. Ipak, iz današnje perspektive gotovo je nezamislivo da bi prvoligaši opet riskirali pripreme radi turnira na kojem su ozljede i napetosti bile gotovo zagarantirane.
Neki i dalje žale za izgubljenom draži – spontanošću, bliskošću igrača i navijača te atmosferom u kojoj se svaki potez činio važnijim nego na običnoj pripremnoj utakmici. No većina stručnjaka složila bi se da se „potpuni cirkus” teško može vratiti: profesionalni standardi, financijski ulozi i moderni medicinski protokoli ostavljaju malo prostora za romantičnu ludost starog dvoranskog prvenstva HNL-a.
