Američke oružane snage dosegnule su dosad neviđenu koncentraciju u blizini Irana: najmanje 17 ratnih brodova nalazi se u širem području Perzijskog zaljeva, a gotovo četvrtina ukupnog američkog borbenog zrakoplovstva raspoređena je u radijusu mogućeg djelovanja. U povijesti SAD-a takvo se nagomilavanje vojske, podsjećaju vojni kroničari, još nikada nije dogodilo bez neposredne ofenzive.
Bivši analitičar i časnik CIA-e John Kiriakou, danas viši istražitelj nekadašnjeg senatskog Odbora za vanjske odnose, tvrdi da bi napad mogao započeti „već u ponedjeljak ili utorak”. Prema njegovim riječima, protiv udara zasad su jedino potpredsjednik J. D. Vance i direktorica Nacionalne obavještajne agencije Tulsi Gabard, dok je suglasnost dao i novi načelnik Glavnog stožera, jedan od generala koje je predsjednik Donald Trump nedavno postavio na vrh Pentagona.
Drugi analitičari, oprezniji u procjenama, smatraju da će se eventualna operacija odgoditi barem do utorka kada Trump u Kongresu podnosi godišnje izvješće o stanju nacije. Službeni izvori, pak, navode kako će potpuno raspoređivanje američkih postrojbi biti dovršeno sredinom ožujka, što određuju kao krajnji vremenski okvir.
U raspoređivanju vremenske crte ističe se i 28. veljače: toga bi se datuma američki državni tajnik Marco Rubio trebao sastati s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Mnogi u Washingtonu drže kako će upravo poslije tog susreta biti donijeta konačna odluka.
„Iran je svega nekoliko dana udaljen od sposobnosti da obogati uran na razinu dovoljnu za plutonijsku nuklearnu bombu”, izjavio je prošloga tjedna glavni predsjednički pregovarač za Ukrajinu i Gazu Stewe Witkof, blizak Trumpov suradnik još iz studentskih dana. Tom je rečenicom, posredno, doveo u pitanje raniju tvrdnju Bijele kuće da je u operaciji „Ponoćni čekić” uništen cjelokupan iranski nuklearni kapacitet – detalj koji u američkoj javnosti, izgleda, više nitko ne spominje.
Potpora napadu, tvrde sugovornici iz diplomatskih krugova, nije ograničena samo na Sjedinjene Države. Ključne članice Europske unije dijele mišljenje Washingtona da Teheran ne smije razviti nuklearno oružje. Bez pristupa vojnim zračnim lukama u Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Portugalu i na Kreti, ovako široka operacija bila bi logistički znatno skuplja ili praktično neizvediva.
Unatoč sve prisutnijem konsenzusu, skeptici podsjećaju da bi svaki udar mogao izazvati regionalnu eskalaciju čije bi posljedice daleko nadmašile Bliski istok. No, kako trenutačni razmještaj snaga sugerira, američka administracija spremna je riskirati – a sat, prema riječima bivšeg obavještajca Kiriakoua, otkucava.
