Malo poznati, ali ključni pohod 7. domobranske pukovnije tijekom operacije „Oluja” dočarali su njezin tadašnji zapovjednik 1. bojne Milenko Rudela – Mićo i zapovjednik veze Ive Baždarić. U ljeto 1995. jedinica sastavljena od prekaljenih branitelja i prognanika čekala je dan povratka na svoja ognjišta.
- kolovoza, dan uoči napada, sektor je u Poličniku okupio zapovjednike i odredio pravce. Rudela se prisjetio riječi kojima je zatražio slobodu djelovanja:
„Imam 30 ljudi na koje mogu računati da će poginuti sa mnom i najelitniju minobacačku bitnicu Hrvatske vojske ‘Torcida‘…“
Umjesto zore, odlučio je krenuti popodne, kad je sunce neprijatelju išlo ravno u oči. Kolona je u 17 sati kod Smrdelja otvorila vatru, a „Torcida” je – kako Rudela kaže – "svakih 200 metara brisala prostor". Bez ozbiljnijeg otpora oslobođen je Goleš.
Dan kasnije, zajedno s 2. bojnom pod zapovjedništvom Enrika Jurića, postrojba je krenula prema Benkovcu. Rudelina grupa probila se kroz Zemunik Gornji i u 11.30 sati ušla u Škabrnju, gdje ih je dočekala vijest o oslobođenju Knina. Slijedio je uspon na Ražovljevu glavicu. Maljutka ispaljena iz Prkosa gotovo ih je pogodila, ali druga raketa srušila je bunker i otvorila put. Skinuta je srpska zastava, podignuta hrvatska, a kolona je nastavila prema Benkovcu.
Nakon marša po žegi, 5. kolovoza u 19.40 sati 7. pukovnija ušla je u najveće ravnokotarsko mjesto. Odmor je, međutim, trajao kratko – zapovijedeno je oslobađanje kampa „Kapetana Dragana” u Bruškoj. Rudela i suborac Zoran Dundović prvi su ušli u selo, a dvojicu preostalih staraca zatekli su u kući. Jedan je, prisjeća se zapovjednik, prokomentirao: „Jesam ti rekao Švabo da će naši doći kad-tad!“
U školi koja je služila kao štab „Alfi” više nije bilo nikoga; prema riječima mještana, vojnici su noć ranije otišli kamionima. Nakon Bruške, 7. pukovnija nastavila je preko Kaštela Žegarskog i Krupe do državne granice kod Srba.
Najemotivniji trenutak za Rudelu bio je povratak u Zemunik Donji, gdje je na igralištu primio Red Nikole Šubića Zrinskog, a isto odličje predložio je za Baždarića. Simboličan završetak „Oluje” došao je kada su, naizmjenično s 112. brigadom, osiguravali prugu kojom je prošao Vlak slobode.
Iako je „Oluja” označila kraj dugog čekanja prognanika 7. pukovnije, ratni put ovih vojnika nastavio se već u rujnu 1995. prema Drvaru – priču o toj etapi, kažu, čuvat će za neku drugu priliku.