Riječka tržnica posljednjih dana izgleda tužnije nego ikad – uporna kiša protjerala je i kupce i prodavače, a poluprazni paviljoni i skromna ponuda dodatno naglašavaju sivilo gradske svakodnevice. Gospođa koja prodaje povrće, bez istaknutih cijena, žali se: „Cijeli dan sam pod kišobranom, a kupaca nema.” Cijene, kaže, radije ne objavljuje jer kupci samo slegnu ramenima na skupoću. „Tri eura salata, ali dala bih i za dva”, priznaje, očajna zbog nedostatka interesa.
Premda su radovi na Adamićevoj završeni i prepreke uklonjene, promet i dalje ne oživljava. Stariji kupci žale se čak i na povremeno neispravne pokretne stepenice u pothodniku, a prvi paviljon tržnice još uvijek čeka obnovu. Paviljon s mesom i dalje zjapi poluprazan, a čak ni kafić na katu ne privlači mnogo gostiju.
Ribarnica ipak drži nešto življi ritam – bogatija ponuda ribe i morskih plodova nije, međutim, ono što su Riječani navikli. Cijene orade kreću se od 8 do 30 eura, škampi od 10 do 40, kozice između 12 i 20, a lignje do 35 eura. No, ono što posebno upada u oči su srdele po 4 eura – iz Italije, budući da u Hrvatskoj još traje lovostaj na plavu ribu.
Gospođa koja prodaje srdele priznaje da kupci nisu oduševljeni: Talijani ih love drugačijim metodama, a naši građani na to nisu navikli. Legenda ribarnice, gospođa Marija, ističe i apsurd: „Nema ni u Sloveniji lovostaja, jedino kod nas”, rezignirano zaključujući da je to, očito, naša sudbina.