Kad su ronioci na zadnjoj akciji čišćenja podmorja izvadili hrpu automobilskih guma, boca i limenki, nisu pronašli samo smeće. Na svakom komadu plastike vrvjelo je od života. Sudionik akcije Pero Ugarković na društvenim je mrežama opisao prizor: „U akciji je prikupljeno najviše plastične i aluminijske ambalaže… Pronašli smo tisuće rakova, puževa, školjkaša, plaštenjaka, koralja i spužvi koje smo vratili u more.” Na jednoj odbačenoj gumi, kaže, bilo je više bioraznolikosti nego na stotinu metara nasute plaže.
Znanstvenici taj fenomen nazivaju plastisfera – slojevita zajednica bakterija, algi i drugih mikroorganizama koji se naseljavaju na površini plastike. Kada se stvori sluzavi biofilm, umjetni otpad postaje mikrostanište, a ponekad i „brod” koji morskim strujama prenosi neželjene putnike na tisuće kilometara.
Činjenice koje zabrinjavaju:
• Svake godine u oceane dospije između 4,8 i 12,7 milijuna tona plastike. • Sunce i valovi mrve veće komade u mikroplastiku manju od 5 mm, koju struje raznose čak i u dubokomorje. • Plastisfera selektivno okuplja vrste, pa se na plastici često nalaze patogene bakterije roda Vibrio i geni otporni na antibiotike. • Čestice plastike adsorbiraju toksine; kada ih ribe progutaju, zagađivači i mikrobi prelaze u hranidbeni lanac – sve do čovjeka.
Novi materijal, novi ekosustav Plastika traje stotinama godina. Za razliku od kamena ili morske trave, ona ne erodira brzo pa dugoročno mijenja raspored vrsta. Biološki i kemijski „mostovi” koje gradi mogu potaknuti širenje invazivnih organizama ili bolesti u područja gdje ih nikada nije bilo.
Što se poduzima?
• Postrojenja za obradu otpadnih voda počinju ugrađivati filtere za mikroplastiku. • Laboratoriji testiraju biorazgradive polimere i bakterije poput Pseudomonas i Bacillus koje razlažu plastiku. • Regulativa EU-a i pojedinih država ograničava jednokratnu plastiku i potiče kružno gospodarstvo.
Rješenja su još daleko od masovne primjene, ali pojedinačne odluke već sada prave razliku: korištenje višekratnih boca, pravilno odvajanje otpada, sudjelovanje u akcijama čišćenja ili, jednostavno, odbijanje jednokratne slamke. Svaki komad plastike manje u prirodi istodobno znači i jedan plutajući „otok života” manje – onaj koji more nikada nije tražilo.