Jesen u dalmatinskim brdima miriše na divlji šipak, trninu i druge samonikle poslastice, no za košaru pune plodova – barem u teoriji – potrebna je i službena papirnata potvrda.
Prema Pravilniku o korištenju nedrvnih šumskih proizvoda, svako sakupljanje plodova na državnom šumskom zemljištu podliježe dozvoli koja se izdaje preko Hrvatskih šuma.
• Godišnja dozvola pokriva male, rekreativne količine za osobnu upotrebu.
• Jednokratne ili komercijalne dozvole traže se pri branju većih količina ili kada se plodovi namjeravaju prodavati.
Tko branje organizira bez papira riskira novčanu kaznu do 900 eura. To se odnosi na čitav niz jesenskih darova prirode: divlji šipak, šipurike, kestene, gljive, drijenak, kupine, maginje, žižule…
U praksi, međutim, lokalni berači rijetko nailaze na kontrolu. Jedan od njih, koji godinama cijedi sok od divljeg šipka, kaže da ga „nikada nitko nije pitao koliko je uzeo” te se pita: „Ne znam ni tko bi provodio takve kontrole.”
Ipak, stručnjaci podsjećaju da pravila postoje kako bi se ograničilo pretjerano eksploatiranje i očuvali šumski ekosustavi. Pouka je jednostavna: tko bere za vlastiti čaj ili pekmez i ne pretjeruje s količinom, vjerojatno neće naići na problem, ali svatko tko planira veće količine ili prodaju trebao bi prvo zatražiti dozvolu.
Odgovorno planiranje berbe, uz poštivanje propisa, omogućit će da se dalmatinski jesenski ritual nastavi generacijama – bez opasnosti da idući put umjesto šipka „uberete” kaznu.