Hrvatska se našla na neslavnom petom mjestu mediteranskih zemalja u kojima je morska cvjetnica posidonija najugroženija uslijed nereguliranog sidrenja, pokazuje najnovije izvješće organizacije WWF. Ispred nas su tek Italija, Španjolska, Turska i Grčka, dok gotovo 180 tisuća jahti svake sezone u cijelom Mediteranu spušta sidro upravo u ove osjetljive podmorske livade.
Profesorica Ljiljana Iveša iz rovinjskog Centra za istraživanje mora navodi kako je „cvjetnice značajno stradavaju zbog izostanka regulacije nautičkog turizma“, posebice ljeti kada se često sidri i na zabranjenim lokacijama. Sidra ne čupaju samo posidoniju već i patuljastu i morsku svilinu te čvorastu morsku resu. „Destrukcija obale je veliki problem, prirodne plaže pretvaraju se u veće umjetne, materijal se baca u more“, upozorava Iveša, podsjećajući i na slučaj plaže Sakarun gdje je uklanjanje nanosa uvenule posidonije dovelo do erozije pijeska.
Osim jahtaša, livade ugrožavaju graditelji, turistički investitori i čak dječji vodeni parkovi postavljeni na pjeskovitom dnu. Oštećenja su dugotrajna: posidonija raste tek jedan do šest centimetara godišnje, pa tragovi sidrenja mogu ostati vidljivi i do 15 godina.
„Masovna turistička fluktuacija teško se može smatrati održivom bez ozbiljnih mjera zaštite morskih ekosustava“, poručuje Patrik Krstinić iz WWF-a Adria. Predlaže stroge zabrane sidrenja iznad livada, širenje infrastrukture ekoloških sidrišta, učinkovit nadzor i edukaciju nautičara. „Sidrenje bez štete moguće je, ali samo ako postoji politička volja, tehnička podrška i odgovornost svih aktera“, zaključuje.
Posidonija proizvodi kisik, filtrira more, skladišti ugljik i stabilizira obalu. Njezino očuvanje stoga nije samo ekološki imperativ, već „dugoročna investicija u sigurnost obale, stabilnost ribarstva i otpornost Jadrana na klimatske promjene“, poručuju ekolozi.