Danas se navršava točno 59 godina otkako je 27. srpnja 1966. svečano otvoren Šibenski most, vitalna prometna spona koja je prerezala ušće Krke i trajno povezala Šibenik sa zapadnim dijelom tadašnje općine – Vodicama, Tribunjem i Murterom.
Prije mosta, put prema spomenutim mjestima vodio je isključivo morskim putem. Trajekti s Martinske bili su jedina veza s gradom, a onda je 350 metara duga konstrukcija zauvijek promijenila ritam života u cijelom kraju.
Ključni podatci • Raspon luka: 246 m – u trenutku gradnje među najvećima na svijetu. • Metoda: prvi armiranobetonski luk ikad izveden isključivo konzolnim postupkom, bez skele oslonjene o tlo. • Projektant: beogradski inženjer Ilija Stojadinović. • Glavni inženjer gradnje: Zagrepčanin Stanko Šram. • Izvođač radova: Mostogradnja.
Most se počeo graditi početkom 1964., a pripreme su krenule još krajem 1963., kako bi do 1966. bio gotov za obilježavanje 900. obljetnice prvog pisanog spomena Šibenika. Cilj je ostvaren – nakon samo dvije godine betonski je luk elegantno presjekao kanjon.
Revolucionarna tehnologija Betoniranje se odvijalo u odsječcima od 28 metara na čeličnoj skeli koja je vješalicama bila sidrena u upornjaku mosta. Skele su se premještale plovnom dizalicom, što je tada predstavljalo inženjerski iskorak svjetskih razmjera i donijelo mostu mjesto u stručnim publikacijama.
Obnova za novo stoljeće Prije desetak godina konstrukcija je temeljito obnovljena: postavljena je nova hidroizolacija i asfaltni slojevi, rekonstruirani pločnici od laganog betona, sanirani vijenci i ograda, zamijenjeni ležajevi i prijelazne naprave te unaprijeđena odvodnja. Zahvat je omogućio da most ostane siguran i funkcionalan unatoč gotovo šest desetljeća intenzivnog prometa i izloženosti buri i soli.
Zahvaljujući pionirskom načinu gradnje i impresivnom rasponu, Šibenski most i danas se ubraja u najznačajnije mostove hrvatske inženjerske baštine – simbol snage betona, upornosti graditelja i trajne veze Šibenika s njegovim zaleđem.