Nakon godina tišine u žanru tzv. „found footage” horora, redateljski prvijenac YouTube kritičara Chrisa Stuckmanna pokazuje da zrnata, kućna estetika i dalje ima moć zalijepiti gledatelja za sjedalo.
„Shelby Oaks: Grad duhova” (SAD, 2024.) na početku se predstavlja kao lažni dokumentarac o nestanku internetske zvijezde Riley Brennan i njezine ekipe „Paranormalni paranoici”. Ekipa je, doznajemo, otišla u napušteni zatvor u istoimenom „gradu duhova” i – nikad se nije vratila.
Dvanaest godina poslije Rileyina sestra Mia (uvjerljiva Camille Sullivan) sudjeluje u dokumentarcu koji pokušava rasvijetliti što se dogodilo. U jednoj od scena novinari je pitaju: „Vjerujete da su snimke autentične?”. Mia uzvraća rečenicom koja postaje nit vodilja ostatka filma: „Vjerujem da moja sestra nije lažljivica”. Nenadani pronalazak šokantne snimke u ruci muškarca koji pred njezinim vratima počini samoubojstvo tjera je da sama krene u potragu za istinom – i siluetom koja je prati još od djetinjstva.
Prvih pola sata, oslonjenih na drhtavu kameru i sugestivne snimke pukotina na prozoru, nudi najupečatljivije trenutke i podsjeća na Stuckmannovu očitu inspiraciju – kultni „Projekt: Vještica iz Blaira”. Kada film poslije pređe u tradicionalniju formu, osjete se režijske nesigurnosti debitanta, no napetost ne nestaje u potpunosti. Priča koketira s elementima „Rosemaryne bebe”, folk-horora i „Twin Peaksa”, dok veteran Mike Flanagan („Doktor Sleep”) stoji u pozadini kao izvršni producent.
Glumačka postava varira; Sullivan nosi najveći teret, dok pojedine epizodne role, posebno ona Robin Bartlett, ostavljaju snažniji dojam od glavne junakinje. Unatoč povremenim klišejima i preobilnom objašnjavanju mitologije, Stuckmann uspijeva u nekoliko scena prizvati iskonski strah – osobito kad se iza napuknutog stakla na katu kuće nazire zlokobna sjena.
Marketinška kampanja uoči Noći vještica proglasila je „Shelby Oaks” jednim od horora godine. Iako taj epitet nije u potpunosti opravdan, film ostaje zanimljiv ljubiteljima žanra i najavljuje mogući povratak subžanra koji je prije dvadesetak godina potresao kino-dvorane.
Ocjena: *** ⅓