Nova pedagoška godina donosi veselje, ali i nervozu: mnogi mališani po prvi put ostaju bez roditelja, dok se stariji vraćaju u svoje skupine nakon ljeta. Stručnjaci zagrebačkog dječjeg vrtića Kap upozoravaju da upravo roditelji – često nesvjesno – mogu otežati prilagodbu.
„Najčešće greške koje roditelji rade, a otežavaju adaptaciju, su odlazak iz skupine bez pozdrava nakon što ostave dijete”, upozoravaju odgojiteljice. Nagli nestanak unosi nesigurnost i produljuje tugu. Umjesto toga, preporuka je kratak, odlučan pozdrav uz najavu povratka vezanu uz prepoznatljiv događaj (primjerice „dolazim nakon užine”), a ne uz sat.
Druga zamka je predugo zadržavanje pred vratima. Što roditelj dulje oklijeva, dijete teže pušta. Treći problem nastaje kada se istodobno mijenja kućna rutina – djeca se lakše snalaze ako jutarnji i večernji ritam ostane poznat.
Roditelji nerijetko pomisle da je početak vrtića pravo vrijeme za odvikavanje od pelena, dude ili bočice. Stručni tim Kap-a savjetuje suprotno: velike promjene rasporedite, a omiljenu dudu ili plišanca slobodno ponesite u vrtić kao „sigurnu bazu”.
Usporedbe s drugom djecom samo pojačavaju pritisak, a neiskrene rečenice tipa „brzo ću se vratiti” ruše povjerenje. „Budite iskreni i najavite kada ćete doći”, poruka je odgojiteljica.
Očekivane reakcije u prvim tjednima su plač pri rastanku, odbijanje hrane, kraći san, čak i regresija u ponašanju. Sve je to, kažu stručnjaci, privremeno i prolazi kako dijete stječe sigurnost. Separacijska anksioznost, osobito između prve i druge godine, potpuno je normalna.
Vrtić Kap radi u maloj skupini od najviše 12 djece te primjenjuje transdisciplinarni pristup: u rad su uključeni psihologinja, zdravstvena voditeljica, fizioterapeutkinja, kineziolog, logoped, nutricionistica i savjetnica za dohranu. Posebnu pažnju poklanjaju jelovniku koji osmišljava nutricionistica Ana Jelekovac Jurkin (poznata kao „Nutri mama”), a namirnice nabavljaju od lokalnih OPG-ova.
Roditeljima naposljetku poručuju: usmjerite se na dobrobiti – nova prijateljstva, vještine i iskustva – jer dijete sigurnost ponajprije crpi iz vašeg vlastitog stava.