Rukometna legenda Senjanin Maglajlija prisjetio se najnapetijeg trenutka karijere – života u Beogradu početkom devedesetih, dok je na balkanu bjesnio rat, a on nosio dres Partizana.
Maglajlija je u srpsku prijestolnicu stigao nakon što je s banjolučkim Borcem 1991. osvojio Kup EHF-a. Propali dogovor s Proleterom iz Zrenjanina otvorio je vrata Partizana, tada debitanta u jugoslavenskoj prvoj ligi. Iako je u njegovoj rodnoj Bosni i Hercegovini upravo izbijao rat, odlučio je ostati i odraditi sezonu do kraja. „Bilo je to teško razdoblje, ali izdržao sam uz veliku podršku ljudi iz kluba”, kaže danas.
Najdramatičniji trenutak zbio se u naselju Braće Jerković, poznatom po kriminalnom miljeu. Dok su mu roditelji bili u posjetu, na stan mu je – potpuno neočekivano – pokucao vođa radikala Vojislav Šešelj:
„Skupljao je izbjeglice iz Hrvatske, došao s jednom ženom i troje djece, i baš zato što sam bio u prvom ulazu – zakucao je na moja vrata… Tata je htio otvoriti, mama ga zaustavlja i kaže: ‘Pogledaj tko je.’ On pogleda kroz špijunku – a tamo Šešelj”, ispričao je Maglajlija i dodao da tadašnja napeta atmosfera nije ostavljala prostora za smijeh, iako danas sve zvuči poput bizarne anegdote.
Nakon beogradske epizode nastavio je blistavu internacionalnu karijeru: u Španjolskoj je igrao za Barcelonu, Ciudad Real, Cuenecu i Bidasou, u Njemačkoj za Fredenbeck, a u Zagrebu dvaput stigao do finala Lige prvaka. Danas s odmakom najviše pamti upravo događaj s beogradskih vrata: „To je bio pravi šou.”