BRUXELLES – Predsjednik Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) José Manuel Campa otvoreno je izrazio frustraciju zbog, kako kaže, "domaćeg načina razmišljanja" koji sprječava prekogranična spajanja banaka i time koči stvaranje istinskog jedinstvenog tržišta financijskih usluga u Europskoj uniji.
„Htio bih vidjeti više transakcija s prekograničnom ekonomskom logikom. Sad ih jednostavno nema dovoljno”, poručio je Campa, dodajući da trenutačno prednjače domaća spajanja s domaćom logikom, a ne pan-europski projekti.
Glavne kočnice
• Nacionalne vlade sve češće blokiraju udruživanja koja smatraju prijetnjom domaćim interesima ili ne žele dopustiti stranu kontrolu nad „nacionalnim šampionima”.
• Europska komisija već istražuje Španjolsku i Italiju zbog navodnih političkih opstrukcija u velikim domaćim spajanjima.
• Njemačka pak pokušava zaustaviti ponudu talijanskog UniCredita za preuzimanje Commerzbanka, potez koji je odlazeća povjerenica za tržišno natjecanje nazvala „teškim za prihvatiti”.
Za Campu je rješenje jasno: snažnije, učinkovitije banke koje posluju preko granica pomoći će europskom gospodarstvu konkurirati Sjedinjenim Državama. „Ključno je jedinstveno tržište – iskoristiti ga do kraja”, naglašava.
Regulacija: manje složenosti, ne deregulacija Dok dio industrije lobira za niže kapitalne zahtjeve, Campa poručuje kako EBA „nije za deregulaciju” jer su postojeća pravila „dokazano ojačala otpornost banaka”. Umjesto popuštanja, zagovara se pojednostavljenje:
• „Home-host” spor između država članica koči dogovor o tome gdje banke trebaju držati kapital i tko ih nadzire.
• Provedba Basela 3 na razini svake podružnice i cijele grupe stvara, tvrdi Campa, „višak zahtjeva”.
• Najnoviji plan za krizno upravljanje srednje velikim bankama pretvorio se u „vježbu u složenosti” zbog političkih prepirki, pa je pristup europskim fondovima u slučaju krize opterećen brojnim uvjetima.
• Kapitalni jastuci „kompleksni su jer ih postavlja previše institucija”, što vodi do nesigurnosti.
Zaključak Campa poručuje da se bez političkog konsenzusa još dugo neće ostvariti san o paneuropskim bankama koje bi ravnopravno parirale globalnoj konkurenciji. Sve dok prevladava zaštita nacionalnih interesa, Europa će, tvrdi, ostajati „bolno daleko” od punog potencijala svog jedinstvenog tržišta.