Lokalni izbori ponovno su osvijetlili dobro poznatu scenu hrvatske politike: SDP je doživio težak poraz, dok HDZ učvršćuje svoju poziciju kao dominantna snaga na karti Hrvatske. Iako se nakon svake izborne noći svi proglase pobjednicima, stvarnost je jasna – pravo slavlje pripada samo nekolicini.
Najveći dobitnici svakako su platforma Možemo!, koja je gotovo već u prvom krugu slavila pobjedu u Zagrebu, osvojila Pazin i učvrstila ljevicu u glavnom gradu, te HDZ, koji je zadržao i proširio većinu županija, gradova i općina.
No, za SDP su ovo gorki dani. Stranka je, unatoč pokušajima lidera Siniše Hajdaša Dončića da zvuči pomirljivo, izgubila ključne uporišta – Rijeku i Sisak – a sudbina Primorsko-goranske županije još uvijek visi o niti. U Rijeci su, smatra se, napravili „vrlo nesmotrenu, da ne kažem glupu odluku” ne kandidiravši dosadašnjeg gradonačelnika Marka Filipovića, što je dovelo do raskola i zbunjenosti među biračima. Rezultat? Filipović, sada nezavisni kandidat, nadmašio je SDP-ovu kandidatkinju, dok je nezavisna Iva Rinčić uvjerljivo ušla u drugi krug.
U Sisku je, nakon tri mandata, Kristina Ikić Baniček izgubila podršku, a mnogi vjeruju da su birači iz praktičnih razloga odlučili da je bolje imati gradonačelnika iz redova vladajućih, pogotovo jer obnova grada nije napredovala i jer je HDZ „podmetao noge”.
Split je donio novi promašaj za SDP: umjesto koalicije s Ivicom Puljkom, odlučili su podržati Davora Matijevića, koji je završio tek četvrti. Istodobno, nezasitni veteran Ranko Ostojić nije prošao u drugi krug za župana, čime je samo podijelio glasove ljevice i oslabio šanse ozbiljnoj oporbi.
U Zagrebu, SDP je doživio uspjeh, ali više zahvaljujući pametnom potezu podrške Tomislavu Tomaševiću (Senfu), čija je pobjeda u prvom krugu bila tijesna, ali simbolična. Protiv njega su se udružili HDZ, centar i desnica, a prljava kampanja, privođenje osoba iz njegove blizine i niske udarce – sve su to Zagrepčani očito kažnjavali revoltom. Unatoč kritikama, Tomašević je „miliji i draži” jer ga građani ne percipiraju kao korumpiranog – dovoljno za još jedan mandat.
No, i sami rezultati istražnih organa upiru prst u simptom političke polarizacije: gdje je bila prekomjerna aktivnost DORH-a, rezultat je često bio suprotan od očekivanog, osobito u sredinama gdje HDZ nije na vlasti. Tako je u Varaždinu, unatoč privođenju 13 SDP-ovaca i otvorenoj istrazi protiv gradonačelnika Nevena Bosilja, on osvojio 65 posto u prvom krugu.
Karta Hrvatske pokazuje jasnu premoć plave boje: HDZ je osvojio najviše jedinica lokalne samouprave, a mladi gradonačelnik Osijeka Ivan Radić doslovce je „pomeo” konkurenciju s preko 70 posto glasova.
Premijer Andrej Plenković nije krio trijumfalizam i poručio kako je „balon uspjeha” Milanovićeve predsjedničke pobjede brzo splasnuo. Plenković je, međutim, podcijenio izbor Zagrepčana i maliciozno ustvrdio da „ne zna nikoga tko je zadovoljan načinom na koji Možemo! vodi grad”.
Izlaznost na izborima bila je manja od 44 posto, što nije iznenađenje u zemlji gdje su ovakvi izbori percipirani kao manje važni, iako najviše utječu na svakodnevni život građana. Čini se da su birači umorni – ovo su četvrti izbori u godinu dana.
Sve to nije utjeha za SDP, koji je i s novim vodstvom doživio težak debakl. Ostaje otvoreno pitanje hoće li itko preuzeti odgovornost za ovakav rezultat.