U školskim i sveučilišnim udžbenicima koji se u Švedskoj bave raspadom Jugoslavije, operacija „Oluja” opisuje se kao „najveći pojedinačni slučaj etničkog čišćenja tijekom jugoslavenskih ratova”, s procjenom da je iz Hrvatske prognano 150 000 do 200 000 Srba. Isti materijali Domovinski rat svode na građanski sukob, dok se naglasak stavlja na jačanje nacionalizma nakon sloma komunizma i borbu za teritorij, a o opsadi Vukovara gotovo se i ne govori.
Takvo tumačenje izazvalo je oštre reakcije u Hrvatskoj. Povjesničar i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor upozorava da švedski autori zanemaruju presude međunarodnih sudova: „Prema presudi Međunarodnog suda pravde jasno je da su vodstvo Srbije i Srba u Hrvatskoj dijelili zajednički cilj stvaranja etnički homogene države. Prema tome, ako se spominje vodstvo Srbije, riječ je o agresiji.”
Nazor smatra da pogrešne interpretacije dolaze iz samog regiona: „Netko im je s ovih prostora dao takvu informaciju. Ako će netko po tome učiti, učit će krivo… Očito da onaj tko je to pisao ne radi svoj posao dobro.” Hrvatska je, dodaje, već objavila stručnu literaturu na hrvatskom i engleskom jeziku, pa ostaje pitanje zbog čega se u inozemstvu i dalje koriste podaci koje naziva netočnima.
Forum för levande historia – švedska državna ustanova za poučavanje povijesti – u svojoj građi o ratu naglašava da su „sve etničke skupine bile pogođene” te Srebrenicu izdvaja kao primjer genocida. No hrvatski povjesničari ističu da se pritom prešućuje oslobađajući karakter „Oluje”, kojom su, nakon četiri godine okupacije, oslobođena područja sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna, što je otvorilo put završetku rata i u Bosni i Hercegovini.
„Imamo gotovo svakodnevno u tisku teze o građanskom ratu, o krivnji Hrvatske za rat pa zašto se onda čudimo Švedskoj”, napominje Nazor, pozivajući državne institucije da reagiraju i zatraže ispravke u inozemnim udžbenicima.
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova zasad se nije službeno oglasilo, no stručnjaci očekuju da će pitanje biti otvoreno diplomatskim kanalima kako bi se, tvrde, spriječilo ‚krivljenje povijesti’ u obrazovnim sustavima partnerskih država.