Predstava „Nigdje kao ovdje” / „Nowhere Like Here” talijanskog koreografa Francesca Scavette ispunila je dvoranu Festivala TRanziT promišljanjem doma kao mjesta sigurnosti, rutine i sukoba. Scavetta i sedmero izvođača – Margareta Firinger, Magalí Camps, George-Alexandru Pleșca, Jerneja Fekonja, Michał Przybyła, Laura Tóth i Thomas Vantuycom – zajedno su oblikovali slojevitu koreografsku kartu svakodnevnih rituala koji se „neprestano transformiraju pred našim očima”.
Kuća se na sceni pretvorila u metaforički mikrokozmos: pragovi su pucali, granice se topile, dok je publika pratila putovanje od nostalgije djetinjstva do krhkosti odraslosti. Uz zvučnu kulisu norveškog skladatelja Kima Myhra, koju je uživo oblikovao Matteo Dell’Unto, plesači su gesta pozdrava pretvarali u „zaboravljeni jezik koji istodobno spaja i odbacuje”.
Dramaturšku okosnicu potpisuje Guy Cools, scenografiju Scavetta u tandemu s Lucianom Goizuetom, a vizualnu atmosferu upotpunili su svjetlo Stefana Stacchinija i kostimi Mari Ballangrud.
Predstava je nastala u sklopu projekta Beyond Fronta: Bridging Periphery, trogodišnjeg programa Kreativne Europe (2023.–2026.) koji udružuje Central Europe Dance Theatre (Mađarska), Bunker (Slovenija), HIPP (Hrvatska), Krakow Dance Theatre (Poljska), M Studio (Rumunjska) i švedski Vitlycke – Centar za izvedbene umjetnosti. Cilj je potaknuti lokalni razvoj suvremenog plesa i povezati rubne plesne scene Europe.
„Nigdje kao ovdje” tako je na TRanziTu zaokružila festivalsku priču o nestabilnom svijetu, nudeći publici intiman, ali univerzalan portret mjesta kojem se uvijek iznova vraćamo – vlastitog doma.