Šćadin, stoljetna prašuma na desnoj obali Cetine između Podgrađa, Kreševa i Blata na Cetini, nekada je bila skriveni zeleni svijet koji su poznavali tek lokalni stanovnici i rijetki šetači. Tek gradnja autoceste Dugopolje – Šestanovac otkrila ju je pogledima putnika pa je, nakon desetljeća potpune anonimnosti, postala predmet znatiželje.
Ispod gustih krošnji stoljetnih hrastova nekad su zastajali vojnici i trgovci raznih carstava – Turci, Mlečani, Francuzi, Austrijanci i Ugri – ostavljajući iza sebe tek šapat povijesti. Danas se, međutim, ti tihi svjedoci vremena – stari hrastovi – ubrzano suše. Mještani i rijetki zaljubljenici u prirodu tvrde da je glavni krivac nebriga i izostanak sustavnog održavanja, dok se dodatno spominju i posljedice nezakonite sječe koja je krenula nakon izgradnje autoceste.
Prije nekoliko godina Šćadin je službeno proglašen prašumom, no taj status, iako vrijedan na papiru, nije osigurao konkretnu zaštitu na terenu. Bez aktivnog gospodarenja, sanacije oštećenih stabala i kontrole nelegalnih radnji, stari hrastovi ostaju prepušteni zubu vremena.
Za sada izostaje odgovor nadležnih institucija na pitanje tko bi trebao financirati i provoditi mjere očuvanja. U međuvremenu, jedina dalmatinska prašuma polako nestaje – podjednako zbog ljudskog nemara i neumoljivog prirodnog ciklusa kojeg nitko ne nadzire.