Gradsko vijeće Sarajeva podržalo je inicijativu da se na Latinskoj ćupriji ponovno podigne spomenik nadvojvodi Franji Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji, gotovo stotinu godina nakon što ga je Kraljevina SHS uklonila.
Pokretači iz Stranke za BiH poručuju da je „neprihvatljivo da u gradu postoje obilježja atentatoru, a ne i žrtvama” te smatraju da se današnje Sarajevo mora jasno odrediti prema nasilju iz prošlosti. Gradonačelnik je dobio zadatak prikupiti sačuvane dijelove originala iz 1917., restaurirati ih ili izraditi replike i osigurati financiranje projekta.
Rekonstrukcija dvanaestmetarskog secesijskog spomenika, djela kipara Eugena Borija, odmah je izazvala buru. Načelnik općine Centar Srđan Mandić (Naša stranka) ocijenio je odluku sramotnom: „Okupatorima se ne podižu spomenici.” Irfan Čengić (SDP BiH), načelnik Starog Grada, najavio je da spomenik „u Starom Gradu neće biti podignut” jer su potrebne dozvole, kako tvrdi, „gotovo nemoguće” za dobiti.
S druge strane entitetska linija, gdje je Gavrilo Princip i dalje slavljen, stižu podjednako oštre osude. Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić ideju naziva „najvećom ludošću koju je čuo”, uvjeren da iza nje stoje „duboki identitetski prijepori”.
Monument je prvi put postavljen 1917., samo tri godine nakon atentata 28. lipnja 1914. koji je potaknuo Prvi svjetski rat s procijenjenih 15 do 22 milijuna žrtava. Visok 12 metara, sa stupovima okrunjenim broncom i medaljonom s likovima ubijenog para, bio je smatran vrhunskim umjetničkim ostvarenjem kasne secesije. Dvije godine kasnije nova je država sve elemente demontirala; dio danas čuva Zemaljski muzej i Umjetnička galerija BiH, a neki su ukrasi nestali.
Sarajevski javni prostor stoga bi, barem na papiru, uskoro mogao ugostiti i Ferdinanda i Principa – dvojicu povijesnih antipoda čija simbolika i više od stoljeća kasnije dijeli Bosnu i Hercegovinu.