Ekonomske sankcije Europske unije protiv Rusije djeluju, ali ne dovoljno brzo da same zaustave rat – glavna je poruka Igora Sokolara, odvjetnika i potpredsjednika Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA).
Sankcije u etapama • EU je od 2022. uvela niz paketa kaznenih mjera, no kako ističe Sokolar, postupno i često reaktivno uvođenje „umanjilo je njihov početni udarac”. Unija je pritom svjesno prihvatila i trošak za vlastita gospodarstva, pogotovo za ona koja su prije rata bila snažno ovisna o ruskim energentima. • Ipak, dugoročan pritisak postoji: financijski, tehnološki i investicijski kapacitet Rusije osjetno je oslabljen. • Moskva otpor ublažava okretanjem prema članicama BRICS-a. Indija prerađuje rusku naftu i ponovno je plasira, Kina održava opsežnu trgovinu, a dio zapadnih tvrtki pronalazi zaobilazne putove poslovanja.
Ukrajinska "ratna ekonomija" Unatoč stalnim raketnim napadima i nestašicama struje, Ukrajina je lani ostvarila rast BDP-a od oko 2 %, a sličan se rezultat očekuje i ove godine. Sokolar to objašnjava iznimnom prilagodbom: • ključna je golema međunarodna financijska, tehnička i humanitarna pomoć, • IT sektor i poljoprivreda reorganizirali su proizvodnju i zadržali izvoz, • riječ je o „ratnom rastu” – održavanju minimalne funkcionalnosti, a ne povratku na predratne obrasce.
Energetsko buđenje Europe Rat je ogolio slabosti europske energetske strategije. Tek nakon invazije EU se ubrzano okrenuo diversifikaciji: povećan je uvoz LNG-a iz SAD-a, Katara i Norveške, a ulaže se u novu infrastrukturu. No paradoks ostaje – neke članice i dalje kupuju ruski LNG, dok istodobno zatvaraju nuklearke i guraju skupe projekte obnovljivih izvora, upozorava Sokolar.
Hrvatski aduti: JANAF i LNG Krk Prekrajanje energetskih ruta povećalo je strateški značaj Hrvatske: • Jadranski naftovod postao je glavna arterija za Mađarsku, Slovačku i Srbiju. • LNG terminal na Krku, s američkom i europskom potporom, „strateški je infrastrukturni projekt od šireg transatlantskog značenja”.
Optužbe pojedinih država da Hrvatska „profitira” zbog visokih tarifa Sokolar odbacuje: prema njegovim riječima, kapaciteti su dostupni „u skladu s transparentnim tržišnim uvjetima”. Proširenje terminala logičan je potez koji potvrđuje „da energetska neovisnost više nije luksuz, nego pitanje nacionalne i europske sigurnosti”.
Tko zarađuje na ratu? • Industrija oružja bilježi snažan rast zbog ukrajinske potražnje. • Zemlje koje nude alternativne izvore energije, među njima i Hrvatska, stječu novu stratešku težinu.
Zaključno, sankcije nisu čarobni mehanizam koji u kratkom roku mijenja tijek ratova, ali, kako kaže Sokolar, „pitanje nije djeluju li sankcije, nego koliko snažno djeluju i kakve učinke proizvode kroz vrijeme”. Europa je pritom prisiljena ubrzati vlastitu energetsku tranziciju – a Jadran i otok Krk našli su se u samom središtu novog energetskog poretka.