Kupnja kuće u Italiji za simboličan iznos od jednog eura zvuči čarobno, ali brojni strani kupci brzo otkrivaju koliko je ta bajka skupa.
Program koji nude stari gradići s druge strane Jadrana – posebno na Siciliji – privlači tisuće Australaca, Amerikanaca i drugih Europljana očajnih zbog visokih cijena nekretnina u vlastitim zemljama. No čim potpišu predugovor, kreće niz obveza koje lako prerastu u financijsku noćnu moru.
• Obvezni polog: 3.000–5.000 eura, koji propada ako obnova ne završi u roku od tri godine. • Stroga pravila konzervatora jer su kuće često pod zaštitom kulturne baštine. • Dugotrajno ishođenje dozvola – pojedini papiri čekaju se i godinama. • Završni račun nerijetko premaši cijenu gradnje potpuno nove kuće.
Pawel Durakiewicz, Poljak koji već godinama živi na Siciliji, upozorava da se iza simbolične cijene „krije golemi trošak i šuma pravila”. Prema njegovu iskustvu, obnova prosječne kamene kuće na kraju višestruko nadmaši početni budžet.
Slično je prošla i 25-godišnja Amerikanka Jayla. Nakon što su joj početne naknade skočile na više od 5.500 eura i prije prvog udarca čekićem, odustala je od kuće u Mussomeliju. Cijeli je proces, kaže, bio „potpuno kaotičan”, a svaki predviđeni trošak trebalo je – udvostručiti.
Unatoč ovakvim svjedočanstvima, online potražnja ne slabi. Web-stranice specijalizirane za ponude „kuća za 1 euro” bilježe desetke tisuća posjeta dnevno, a samo je u Mussomeliju od 2017. prodano više od 125 objekata. Mnogi i dalje sanjaju vlastitu vilu ispod talijanskog sunca; tek malobrojni unaprijed računaju na skupi sudar s birokracijom.