Predsjednik Zoran Milanović ponovno je otvorio raspravu o ratnom znakovlju i simbolici kada je ustvrdio da su poklič „Za dom spremni” i obilježja Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) „naslijeđe političke ideologije koja nije utemeljena na antifašizmu”. Naglasio je da HOS „nije bio službena vojska hrvatske države, nego dragovoljački odred pod okriljem HSP-a“ koji je, prema njegovim riječima, „Franju Tuđmana žario po želucu” sve dok ih nije raspustio u siječnju 1992. godine.
Milanović je istaknuo da su naziv HOS i poklič namjerno preuzeti te povezani s porukama poput „Hrvatska do Drine” i „Hrvatska s Hitlerom”. „To nisu hrvatske boje”, poručio je, dodajući da se danas mora odvojiti borbu za neovisnost od simbolike koja – po njemu – vuče korijen iz ustaške ideologije.
Na takve ocjene oštro je reagirao umirovljeni general Željko Sačić. „Milanović je to mogao prešutjeti. Ne može se HOS, njihov pozdrav ‘Za dom spremni’ i hrvatske branitelje nikako vezati s NDH i ustašama”, rekao je za portal Direktno.
Sačić tvrdi da je predsjednik „učinio potpuni politički promašaj“ jer je, smatra on, pokazao nepoštovanje prema ljudima „koji su branili domovinu, žrtvovali živote i zdravlje”. Podsjetio je da su HOS-ovci bili na prvoj crti bojišta: „Bili su nekad moj lijevi ili desni bok, drugih nije bilo. O njima je ovisilo hoćemo li opstati.”
„Kakve ustaše, kakav NDH? Godine ’91. sjećamo se HOS-a”, nastavio je Sačić, dodajući da onima koji ih omalovažavaju pripisuje status „neprijatelja hrvatskih branitelja”. Poručio je i da bi se „naklonio i sve im cipele zavezao”, jer su, kako kaže, HOS-ovci tada stajali pred izborom „ostati ili umrijeti za hrvatsku domovinu”.
Sukob u interpretaciji ratne simbolike tako ponovno otvara staro pitanje: jesu li pojedini znakovi Domovinskog rata herojstvo ili teret povijesti – i tko ima posljednju riječ kada je riječ o kolektivnom sjećanju.