Rasprava o, naoko tehničkom, Prijedlogu zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu u srijedu je u Saboru prerasla u inventuru hrvatskih pruga. Zastupnici su nizom primjedbi i poredbi sa zapadnoeuropskim standardima ukazali na, kako tvrde, nedopustivu sporost domaćih vlakova, dok je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture uzvratilo najavama rekordnih ulaganja.
Državni tajnik Žarko Tušek iznio je podatak da je trenutno „oko 1,7 milijardi eura aktivnih investicija u hrvatske željeznice“. Među projektima je i dionica Dugo Selo – Novska za koju je okončan postupak javne nabave; slijedi odabir izvođača i potpisivanje ugovora. Na dionici Okučani – Vinkovci projektna dokumentacija trebala bi biti dovršena do kraja 2026., a natječaj raspisan 2027.
Kad je riječ o „nizinskoj“ brzoj pruzi prema Rijeci, Tušek je najavio da je za prve godine pripremljeno 1,5 milijardi eura te da bi, uz isporuku projektne dokumentacije za dionicu Škrljevo – Rijeka – Jurdani do kraja godine, cijeli projekt mogao biti gotov „za šest do osam godina“. Ukupna se vrijednost procjenjuje na 2,5 do 3 milijarde eura, što ga čini, kako je naglasio, „najvećim infrastrukturnim pothvatom u ovom dijelu Europe“.
Državni tajnik pohvalio se i obnovom voznog parka: HŽ Putnički prijevoz već raspolaže s 71 novim vlakom, još šest je u isporuci, a 13 bi na tračnice trebalo stići od 2027.
Dok izvršna vlast govori o „trenutku željeznice“, oporba brojke uspoređuje s realnošću na terenu. Draženka Polović (Možemo!) upozorila je da vlakovi kroz Karlovac katkad pužu brzinom od 10 km/h, a Mate Vukušić (SDP) podsjetio da prosječne brzine u Španjolskoj i Francuskoj dosežu 120–150 km/h, dok se hrvatski prosjek vrti oko 58 km/h.
Najzvučniju repliku izrekao je Miro Bulj (Most) koji je ustvrdio da je „brže magare dobro natovareno sa samarom i drvima“ nego vlak na relaciji Split – Zagreb. Po njemu, stanje pruga takvo je da bi se mogle „ponuditi turistima i filmskoj industriji kao kulisa za snimanje westerna“. Bulj smatra kako daljnje rasprave nemaju smisla bez konkretnih radova na infrastrukturi.
Predloženi zakon, kojim se usklađuje domaće zakonodavstvo s propisima Europske unije, uvodi elektronički teretni list i nova pravila za liberalizirano, digitalizirano tržište željezničkog prijevoza. Važeći propis donesen je još 1990-ih, pa Vlada tvrdi da modernizacija više ne može čekati.
Hoće li najavljene milijarde promijeniti sliku željeznice prije nego što oporba ponovno zapuca metaforama iz doba parnih lokomotiva, ovisit će o ritmu provedbe – a on je, kako je saborska rasprava pokazala, i dalje pod povećalom javnosti.
