Riječka publika sinoć je do posljednjeg mjesta ispunila HNK Ivana pl. Zajca kako bi čula kako Zvjezdan Ružić i njegov sekstet slave prvih deset godina autorskog rada – ne vlastitim skladbama, nego antologijskim hitovima koje su obilježile njegovo odrastanje.
Umjesto retrospektive vlastitog opusa, pijanist je publici poklonio „Playlistu mog djetinjstva”. U suradnji s gotovo 50 članova dvaju riječkih zborova – Pjevački zbor mladih Josip Kaplan i Riječki komorni zbor Val pod vodstvom dirigentice Doris Kovačić – Ružić je iznova ispričao klasike Indexa, Bijelog Dugmeta, Leba i sola, Josipe Lisac, Atomsko skloništa, Parnog Valjka, EKV-a i drugih.
Koncert je otvorila „Mamurni ljudi”, a potom su slijedile „O jednoj mladosti”, „Soba 23”, „Pristao sam biću sve što hoće”… Svaku je numeru glazbenik preradio u prepoznatljiv jazz rukopis, spajajući sekstet i masivne zborske harmonije u svježa, dinamična minijaturna djela koja su na kraju nagrađena stojećim ovacijama.
Između izvedbi Ružić je dijelio kratke anegdote – od nesretnih srednjoškolskih ljubavi do trenutka kad je kao dječak, slušajući tatin kazetofon, odlučio postati pijanist. „Ovo je proslava mog dječačkog sna. Nemojte prestati sanjati, moguće je i kad se čini da nije”, poručio je.
Na njegov poziv i gledalište je zapjevalo; „Ponoćna zvona” te „Kada me dotakne” ispunile su kazalište, a sve je zaključeno „Dobrim vibracijama” Jure Stublića – himnom večeri zahvalnosti i optimizma.
Uz Ružića na klaviru nastupili su: Tomaž Gajšt (truba), Vojkan Jocić (sopran saksofon), Lenart Krečič (tenor saksofon), Miha Koren (kontrabas) i Adriano Bernobić (bubnjevi). Dirigentica Kovačić pripremila je zborove u manje od mjesec dana, što je pijanist posebno istaknuo: „Probe su bile pune pozitive i radosti. Hvala za svu ljubav i dobre vibracije.”