Rijeka – Na festivalskoj pozornici Vriska, u programu „Književni mostovi”, publici su predstavljena dva svježa književna izdanja koja različitim pristupima prizivaju sjećanja i propituju ljudske slabosti.
Kultni riječki rocker Vlado Simcich Vava u romanu „Vjetar i zastave” (V.B.Z.) slaže „razglednicu” vlastite mladosti, ljubavi i glazbe osamdesetih. Glavni likovi Edi i Lola, zajedno s ostalim junacima, prolaze zamršene odnose i neostvarene naklonosti, sve uz pop-kulturni soundtrack generacije. Inspiraciju za naslov Vava je pronašao na ploči „Čokolada” beogradskih Idola: „Vetar i zastave” s B-strane albuma nakon 35 godina ponovno mu je „okrenula svijet”. Roman, kaže autor, propituje i društvene konvencije poput monogamije te dotiče budističku mitologiju u potrazi za načinima nenametljive komunikacije.
Fotograf Ozren Majerić u zbirci priča „Traženje ogledala” (Hena Com) nudi galeriju živopisnih, ponekad ranjivih likova. Kao introvertirani kroničar svakodnevice, Majerić naglašava da nas „mane određuju više od vrlina”. Ideja ogledala odnosi se na potrebu da se u drugome prepoznamo, pa i kad nam taj odraz otkriva neugodne istine. Patologije i krize iz svakodnevice stoga postaju sredstvo suočavanja, a ne bijega.
Razgovor s autorima vodio je pjesnik i urednik Marko Pogačar, povlačeći paralelu između njihovih životnih ruta. Vava je „kartograf” Rijeke – grada koji se, kako slikovito kaže, stalno ruši u more, čije poplave pojačavaju emocije, ali ga unatoč svemu ne bi mijenjao ni za jedan drugi. Majerić, suprotno tomu, inspiraciju crpi na putovanjima kroz različite kulture, promatrajući ih objektivom fotoaparata i okom pripovjedača.
Obojica priznaju da im pisanje služi kao poligon za fikcionalno istraživanje: Vava kako bi „preskočio prepreke”, Majerić da bi kirurški precizno pročešljao emocije od kojih se – kroz objektiv kamere – katkad mora distancirati. Unatoč različitim pristupima, povezuje ih uvjerenje da je književnost idealno mjesto za životne eksperimente i ogledanje u drugima.