RIJEKA – Jubilarna 30. Revija lutkarskih kazališta zatvorena je predstavom „Četiri čudesne nezgode” Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka, čime je spušteno zastor na osmodnevni program koji je publika ocijenila gotovo čistom peticom.
• 32 izvedbe na tri gradske lokacije – Gradsko kazalište lutaka Rijeka, HKD na Sušaku i Dvorana kulture Joga u svakodnevnom životu – privukle su oko 3 700 gledatelja. • Prosječna publika ocjena svih predstava iznosila je 4,68, što organizatori čitaju kao „čistu peticu” za cjelokupni program. • Najbolje ocijenjena bila je domaća produkcija GKL-a Rijeka „Slatke riječi” (4,92), slijedila je zagrebačka trupa Teatar Poco Loco s predstavom „Ovo sam ja” (4,89), a treće mjesto zauzelo je Gradsko kazalište lutaka Split s „Reci AAA… Mali lav i veliki strah” (4,87).
U Rijeci su nastupili umjetnici iz 14 kazališta iz Hrvatske, Slovenije, Francuske, Slovačke, Njemačke, Srbije i SAD-a, a festival su pratili producenti i selektori iz šire regije te glavni tajnik svjetske lutkarske organizacije UNIMA, Fabrizio Montecchi.
Popratni program uključio je dvije izložbe – „Lutke iz ruku koje teku” Luči Vidanović u Muzeju grada Rijeke i „Revija kroz plakate” u atriju HKD-a – promociju stručnih knjiga Maje Verdonik i Igora Tretinjaka, lutkarsku radionicu te izloge na Korzu pretvorene u male pozornice.
Dvostruki repertoar Glavni program bio je podijeljen na jutarnji blok za najmlađe i popodnevno-večernji za školarce, mlade i odrasle. Među zapaženijim naslovima izdvaja se zadarska igrano-lutkarska priča „Misto di raste lavandulilili” u režiji Vanje Jovanovića, koja kroz mediterransku čaroliju problematizira iseljavanje s otoka. Publiku je osvojila i berlinska neverbalna igra svjetla „Tvorci sjena” Kolektiva Tangram, prilagođena djeci od četiri godine pa naviše.
Riječka revija tako je još jednom potvrdila status jednog od ključnih događaja hrvatskog i regionalnog lutkarstva, a jubilarno izdanje obilježile su visoke ocjene, raznolik međunarodni program i – kako ističu organizatori – „puno sjajnih trenutaka koji se pamte”.