Rijeka je ovih dana obilježila 140 godina od otvaranja zgrade današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca – zdanja koje je krajem 19. stoljeća simboliziralo političku, gospodarsku i kulturnu snagu grada. Jubilej je donio višednevni program: od šetnji i razgovora s umjetnicima te obilaska kazališnih radionica, do spontanih nastupa po gradu, a vrhunac je bila koncertna izvedba Verdijeve opere „Nabucco”.
Premda je kazalište dekoracijom i kratkim uvodnim filmom stvorilo svečani ugođaj, dvorana nije bila ispunjena do posljednjeg mjesta – što je, s obzirom na značaj obljetnice, ostavilo blago razočaranje. Prije podizanja zastora prisutnima su se obratili intendantica Dubravka Vrgoč, gradonačelnica Rijeke Iva Rinčić i župan Primorsko-goranske županije Ivica Lukanović, svaki u svojem tonu, ali s istom željom: uspješan nastavak bogate tradicije riječkog teatra.
Zbor i orkestar Opere HNK-a, pod ravnanjem Valentina Egela, pokazali su profesionalnost i snalažljivost u zahtjevnom partiturama, premda je dio publike primijetio neujednačen tempo i poneke izgubljene detalje Verdijeve finese. Zbor, uvježban pod vodstvom Mattea Salveminija, zvučao je pouzdano, iako bi veći broj članova dao još čvršći kontrapunkt orkestru.
Solistička podjela ostavila je miješane dojmove. Bariton Robert Kolar interpretirao je naslovnu ulogu uvjerljivo i vokalno stabilno, dok je sopranistica Kristina Kolar, unatoč vidljivom naporu u najvišim tonovima, zahvaljujući muzikalnosti i promišljenom rasporedu snage zadržala pozornost publike. Tenor Bože Jurić Pešić (Ismaele) i bas Luka Ortar (Zaccaria) izmjenjivali su inspirirane momente s dijelovima u kojima su afekt i nedorečeno fraziranje narušavali cjelinu. Mezzosopranistica Stefany Findrik (Fenena) pokazala je potencijal, a Lorena Krstić (Anna) i ostali pjevači dali su pouzdanu podršku ansamblu.
U konačnici, riječki „Nabucco” nije donio antologijska uzbuđenja, ali je dostojno zatvorio slavljenički tjedan. Sama obljetnica podsjetila je da se Rijeka već 140 godina može pohvaliti kazališnom kućom koja je u svoje vrijeme imala prvi telefon i stabilnu električnu rasvjetu, te ostala živi svjedok svih kasnijih političkih i kulturnih mijena. Ono što ostaje izazov je jači odjek u javnosti – jer ovakav jubilej zaslužuje punu dvoranu i glasnije slavlje.