Američki redatelj Richard Linklater priredio je filmofilsku poslasticu: crno-bijeli dugometražni hommage „Novi val” („Nouvelle Vague”) vraća gledatelje na pariške ulice 1959. i snimanje debitantskog klasika Jeana-Luca Godarda „Do posljednjeg daha”.
Linklater, rođen iste 1960. kada je Godardov film stigao u kina, u svojoj je karijeri više puta odbijao kalupe – od nezavisnog hita „Slacker” do dvanaestogodišnjeg projekta „Odrastanje”. Logično je, stoga, što se latio priče o autoru koji je „pravila bacio s Eiffelova tornja”.
Glumačku postavu predvodi novak Guillaume Marbeck kao Godard, uz Zoey Deutch (Jean Seberg) i Aubry Dullin (Jean-Paul Belmondo). Snimljeno na 35 mm vrpci, u formatu 4:3 i strogo crno-bijelo, djelo vjerno imitira teksturu ranih šezdesetih; u kutu kadra čak se pojavljuju „točkice” za promjenu rola. Direktor fotografije David Chambille time postiže dojam da gledamo izgubljeni prilog sa stvarnog seta „Breathlessa”.
Film prati kaotičnu, gerilsku proizvodnju kultnog krimića – od improviziranih dijaloga do glasovitih skok-rezova. Ponavljaju se Godardove maksime poput: „Sve što trebaš za film su djevojka i pištolj” ili „Stvarnost nije kontinuitet”, dok se snimatelj Raoul Coutard (glumi ga Matthieu Penchinat) na redateljev povik „Snimaj, Raoul!” vozi u invalidskim kolicima tražeći idealan kadar.
Poput Burtonova „Eda Wooda”, „Novi val” kombinira komediju i odavanje počasti nekonvencionalnoj strasti prema filmu. Ujedno ostaje vjeran linklaterovskom „hangout” senzibilitetu: publika provodi vrijeme s ekipom koja, pred kamerom i iza nje, preispituje vlastite granice kreativnosti.
Nakon festivalskih projekcija u Zagrebu i Rijeci, film stiže u redovnu kinodistribuciju 8. siječnja, pa bi mogao potaknuti novu publiku da posegne za originalima francuskog novog vala. Za starije filmofile, to je elegantan povratak u doba kada su dugi kadrovi i razbijanje kontinuiteta mijenjali lice svjetske kinematografije.